• DAMARI RAVNICE,  Folkloristika,  Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI,  RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

    HKD “MIROLJUB” (HKUD “VLADIMIR NAZOR”) U SOMBORU

    Ove godine navršava se 85 godina kako je 6. decembra 1936. god. u Somboru osnovano Hrvatsko kulturno društvo „Miroljub“. Osnivačkom skupu u Domu Sv. Ceclije, na Vencu Radomira Putnika, prisustvovalo je oko 180 budućih članova, mahom doskorašnjih pripadnika somborskog „Bunjevačkog kola“, u kojem je, polovinom tridesetih godina 20. veka, kulminirao politički raskol između pripadnika struje bunjevačke autohtonosti i zagovornika hrvatskog identiteta Bunjevaca, politički okupljenih oko HSS (mahom su to bili socijalno siromašniji i verski aktivniji, a po godinama mlađi članovi somborske bunjevačke populacije). Na osnivačkoj skupštini usvojena su pravila rada Društva, a za prvog predsednika izabran je Antun Matarić (1899-1984). Društvo je ponelo ime pesnika Miroljuba Ante Evetovića (1862-1921). Kako…

  • Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI,  RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

    “BUNJEVAČKO KOLO” U SOMBORU

    Za razliku od Subotice, gde je bunjevačka Pučka kasina postojala i radila još od 1878. godine, somborski Bunjevci, sve do 1921. godine, nisu imali svoje nacionalno i kulturno udruženje. Te godine, 6. oktobra, osnovano je u Somboru „Bunjevačko kolo“, čiji je osnovni cilj bio da kod ovdašnjih Bunjevaca širi prosvetu, kulturu i nacionalnu svest. Osnivači udruženja bili su Antun Tonika Bošnjak, dr Josip Veselovski, Stipan Stolišić, Martin Čeljuska, dr Pavle Vujević, dr Toma Raič, Franjo Bošnjak, Franjo Marković i Josip Strilić. Prvi predsednik Kola bio je bunjevački predvodnik i politički prvak Bunjevačko-šokačke stranke Antun Tonika Bošnjak (1882-1930). „Bunjevačko kolo“ je negovalo tradicionalne običaje i kulturni život somborskih Bunjevaca, pa su…

  • Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI,  RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

    MART NA SOMBORSKIM SALAŠIMA

    U mesecu martu, čim malo otopli, odrasli muški ukućani su danima i nedeljama, jednobrazdnim i dvobrazdnim plugom, u koji su uprezani volovi (kasnije i konji), orali tek prosušenu zemlju, pripremajući je za prolećnu setvu. Oralo se i vlačilo uvek po lepom i suvom vremenu, jer bi oranje po kiši sabijalo zemlju koja nakon toga ne bi bila dovoljno sitna i šuplja za sejanje (ujedno se verovalo da, ukoliko se vlači po kiši, umesto žita rađa kukolj). Prva su u rano proleće sejana jara žita (ječam, zob i jara pšenica pomešana sa raži) kojima mraz ili sneg nisu mogli lako da naude, a zatim, kad još malo otopli, sejani su i…

  • RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

    OGNJIŠTE – SRCE PAORSKE KUĆE

    Sve do kraja 19. veka paorske kuće u Somboru (a to su mahom kuće ruralne arhitekture u četiri somborska predgrađa i na somborskim salašima) imale su ognjište, koje je, vekovima unatrag, predstavljalo srce kuće. Nalazilo se u središnjoj prostoriji (kujni) i obično je bilo otvorenog tipa (tek znatno kasnije ognjišta su bila poluotvorena). Nad otvorenim ognjištem nije bilo tavanice, već se nalazio otvor, koji se postupno sužavao naviše, prelazeći u odžak (dimnjak). Iza ognjišta nalazilo se polukružno udubljenje u kojem su bile vodoravne letve na koje je stavljano zemljano suđe. Na slemenu (uzdužnoj nosećoj gredi kuće) iznad ognjišta bile su okačene verige, a o njima je visio gvozdenjak (gvozden ili…

  • Arhitektura,  Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI,  PALETA RAVNICE,  RAVNIČARSKI DIVANI

    TRG SVETOG ĐORĐA U SOMBORU

    Najstariji i najveći somborski gradski trg, koji je ime dobio po ovdašnjoj Svetođurđevskoj crkvi (sagrađenoj između 1759. i 1761. godine), prostirao se od crkve do početka Solarskog sokaka (Čitaoničke ulice) s južne i do palate „In foro“, odnosno Svetođurđevske crkve, sa severne strane. Na ovom trgu je 18. novembra 1745. g. održan poznati Protestni zbor somborskih graničara, na kojem je odlučeno da se, nakon ukidanja vojničkog statusa, od carskog dvora u Beču zatraži povratak dotadašnjih povlastica ili da se krene u proces elibertacije Sombora (dodele statusa slobodnog i kraljevskog grada), što je, tri i po godine kasnije, i ostvareno. Godine 1804. Georgije Mađarjanoš ml. podigao je preko puta crkve palatu…

  • RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

    ŽIVINARSTVO I GOLUBARSTVO U SOMBORU

    Svako salaško i većina somborskih gradskih domaćinstava imala su ranije dvorišta prepuna živine. Gajene su kokoši, nemačke i turske patke, guske, morke (biserke) i posebno ćurke koje su same tražile hranu po okolnim šumarcima i livadama. Dvorišta su ranije bila bez živinarnika i kokošinjaca, pa su kokoši legale po drveću, a ostala živina u štali, šupi ili po celom opkopu salaša. Kako je zapravo bila slobodna, živina je na salašima često stradavala od mnoštva lisica i ptica grabljivica. Odrasla živina u vreme nastanka salaša nije bila redovno hranjena i ostavljana je da sama nalazi hranu po dvorištu i na okolnim bunjištima. Često su se kvočke same nasađivale, bez znanja salašara.…

  • Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI,  RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

    FEBRUAR NA SOMBORSKIM SALAŠIMA

    Februar je bio poslednji zimski mesec. Obično se tada već topio sneg, ako ga je bilo preko zime, pa su salašari s motikama izlazili na posejane njive i čistili brazde kojima bi voda mogla da otiče, kako se ne bi razlivala i podavila useve. Gde je bilo moguće i gde su livade bile pored oranica, voda je navođena da se razliva po njima kako bi trave bolje rasle (smatrano je da ova voda više koristi livadskoj zemlji nego najmasnije đubrivo). Po livadama gde voda nije mogla da dođe, posipano je kokošije, golublje, goveđe i ovčije đubrivo, a na onima koje su rađale kisele trave posipani su kreč i pepeo ili…

  • RAVNIČARSKI DIVANI

    PRVA BUNJEVAČKA KNJIGA POSLOVICA I IZREKA (1808)

    Pre 211 godina, mladi Somborac Ivan Ambrozović, tada peštanski student prve godine prava, snažno izraženog „ilirskog“ nacionalnog osećanja, štampao je i objavio prvu knjigu narodnih poslovica i izreka na „iliričkom“ jeziku, zapravo ikavskim govorom bačkih Bunjevaca. Pre nego što nešto više kažemo o knjizi i autoru, treba reći da je porodica Ambrozović poreklom bila iz Požege u Slavoniji. Carica Marija Terezija dodelila je 1760. g. plemstvo Ivanu Ambrozoviću i njegovom sinu Ladislavu (pradedi i dedi Somborca Ivana Ambrozovića). Ivanov pradeda bio je zaslužan za sticanje statusa slobodnog i kraljevskog grada Požege (1765), posle čega je izabran za senatora i glavnog sudiju (gradonačelnika) Požege, a njegov sin Ladislav bio je, istovremeno,…

  • Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI,  Tradicija

    DUGA TRADICIJA PROSLAVE SV. SAVE U SOMBORU

    Razvijanju kulta Svetog Save, koji je u Srba vekovima bio utemeljen u crkvenom i narodnom životu, posebno u narodnoj poeziji, književnosti i mitologiji, značajno je doprinelo zvanično državno određenje Sv. Save za slavu (zaštitnika ili patrona) srpskih škola. To je učinjeno na osnovu ukaza srpskog Popečiteljstva pravosudija i prosveštenija (Ministarstva pravde i prosvete), od 2/14. januara 1840. godine, koji je potpisao tadašnji popečitelj Stefan Stefanović Tenka. Predlog da Sv. Sava bude određen za školsku slavu zvanično je potekao od nekadašnjeg Somborca Atanasija Nikolića (1803-1882), učenika ovdašnje Mrazovićeve Norme (učitelj mu je bio mladi Pavle Atanacković, kasnije znameniti vladika Platon), koji je, tridesetih godina 19. veka, radio kao inženjer i geometar…

  • DAMARI RAVNICE,  Folkloristika,  Običaji,  RAVNIČARSKI DIVANI

    GODIŠNJI OBIČAJI SOMBORACA I SOMBORSKIH SALAŠARA

    Među običajima i verovanjima u somborskih Srba i Bunjevaca, kako po gradu, tako i po okolnim salašima, nalazio se znatan broj prastarih narodnih običaja vezanih za pojedine verske praznike i određena godišnja doba. – O Svetom Trifunu (1/14. februara), guščijem svecu, nasađivane su guske i nije se radilo u baštama. Vinogradari su na Svetog Trifuna odlazili u vinograde, orezivali čokot i zalivali ga vinom kako bi vinograd dobro rodio te godine. Verovalo se da najkasnije do Svetog Trifuna treba posejati žito. – Na Blagovesti (25. marta/7. aprila) nije se radilo, a posebno su se žene uzdržavale od svakog posla. Muž toga dana nije prilazio ženi jer bi se dete koje…