Muška nošnja somborskih Srba i Bunjevaca kako u gradu, tako i po salašima, bila je slična, i nije se, osim u sitnim pojedinostima, razlikovala. Nastala je u drugoj polovini 18. veka i bila je, uz manje izmene, skoro istovetna sve do početka 20. veka. Delovi stare muške nošnje bili su košulja, gaće, prsluk, košuljac, suknja, pršnjak, kožuh, kožne čakšire i opaklija. Svakodnevna muška košulja pravljena je od postava (grubog domaćeg kudeljnog platna). Navlačila se preko glave, bila je bez kragne,sa uzanom ogrlicom oko vrata koja se vezivala uzicom uvučenom kroz rupu na ogrlici (košulja nije imala dugmad). Leđa košulje bila su veoma nabrana kao i dugački i široki rukavi. Na…
-
-
STARA NARODNA VEROVANJA O VREMENU U SOMBORU I OKOLINI
Na osnovu vremenskih predznaka stari Somborci su, iskustvom i predanjem koje je prenošeno s pokolenja na pokolenje, razvili čitavu lepezu verovanja i pretpostavki u vezi sa predstojećim svakodnevnim životom u toku godine. Mnoga od ovih verovanja zapisana su u starim kalendarima, odakle su ovde i preneta. Salašari su se plašili januara koji nije hladan i snežan (Toplog januara da te Bog sačuva). Ako je bilo trave u januaru, verovalo se da je neće je biti u maju, i što je januar topliji, smatrano je da će april i maj biti hladniji (Ako nije januar u snegu, teško njivi i vrtu, i dolu i bregu). Kada je januar bio kišovit, smatralo…
-
AL’ SE NEKAD DOBRO JELO – KAKO SU SE HRANILI SOMBORCI
Ishrana Somboraca, posebno onih koji su živeli na salašima (a skoro 40% stanovnika Sombora živela je preko većeg dela godine na okolnim salašima, sakupljenim u 15 salaških naselja), bila je uglavnom bogata i kalorična zbog napornog rada, a prilagođavana je godišnjim dobima i verskim običajima. Po članu domaćinstva godišnje je držano 25 komada živine, jedan tovljenik i 300 kg žita za meljavu. Na četiri člana porodice držana je krava muzara. Tokom dana obrokovalo se po tri puta (doručak ili „vruštuk“ služen је zorom, ručak u podne, а večera pred smrkavanje), a u danima napornih poljskih radova ishrana je između ručka i večere bila pojačana i užinom („jauznom“). Deca su imala…
-
VELIKOCRKVENI SOKAK (Ul. VELJKA PETROVIĆA)
Jedna od najstarijih somborskih ulica, nazvana Velikocrkveni sokak, po Velikoj pravoslavnoj ili Svetođurđevskoj somborskoj koja se nalazila na početku ove ulice, protezala se od Svetođurđevskog trga do Venca Etveš Jožefa (Živojina Mišića). Sačuvan je izgled početka ove ulice na crtežu somborske Svetođurđevske crkve iz 1763. godine. Menjala je imena više puta, tako da je, osim sa ovim imenom, pre Prvog svetskog rata beležena i kao Patrijarhova ulica (verovatno po patrijarhu i nekadašnjem somborskom proti Georgiju Brankoviću, koji je u njoj nekada stanovao), a između dva svetska rata nosila je ime Braće Mihajlović, po Niki i Đoki Mihajloviću, somborskim dobrotvorima, čija se kuća nalazila na samom početku ulice (u njoj je,…
-
BATINSKA BITKA
Batinska bitka, koja je trajala od 11. do 29. novembra 1944. godine, bila je jedna od najvećih zajedničkih vojnih operacija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i sovjetske Crvene armije na tlu Jugoslavije „kako po svojoj dimenziji, obostranom učešću krupnih vojnih snaga i koncentraciji borbene tehnike, posebno artiljerije, tako i po svojim zamašnim operativno-strategijskim ciljevima i ishodom, koji je uticao na konačno uništenje nemačkog fašizma“ (Kosta Nađ, komandant Glavnog štaba narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Vojvodine i komandnat Treće armije). Jedinice Trećeg ukrajinskog fronta, pod komandom maršala Fjodora Tolbuhina i generala Mihaila Šarohina, i 51. Vojvođanske divizije, pod komandom pukovnika Srete Savića, izbile su, krajem oktobra 1944. godine, na levu obalu Dunava, pa…
-
SIROTINJSKA SOMBORSKA PREDGRAĐA PRANJAVOR I NEMANOVCI
Dva najsiromašnija dela grada, u neposrednom susedstvu, bila su Prnjavor i Nemanovci. Prnjavor je deo somborskog severoistočnog predgrađa Crvenka, sa ulicama koje su, uglavnom, nastale tokom prve polovine 19. veka. Prnjavor se prvobitno nalazio između Dugačke ulice (danas Marka Kraljevića) i nekadašnjeg Berićkog sokaka (današnje Miloša Obilića), koji je počinjao kod Konjovačkog arteskog bunara (kasnije se taj pojam proširio i na susedne ulice do Lenčanskog puta, odnosno današnjih ulica Vere Gucunje i Stevana Sinđelića). Prnjavor je predstavljao nešto niži deo grada u poređenju sa okolinom, pa se ovde često slivala voda, te su vlaga po kućama i lepljivo crno blato na ulicama bili skoro stalni (vlaga je povremeno bila tolika…
-
OD NAJVEĆEG PROTIVNIKA DO NAJVEĆEG ZAŠTITNIKA SOMBORACA – FRANC REDL
Nemačka bečka građanska porodica Redl plemstvo je dobila početkom druge polovine XVIII veka. Njen neposredan predak bio je Fridrih Redl, artiljerijski oficir u vreme turske opsade Beča 1683. godine. Njegov sin Ferdinand Redl, nekadašnji službenik komorske administracije u Erdelju, preminuo je 1758. g. u Somboru, u 96. godini. Ferdinand je bio otac Franca Jozefa Redla od Rotenhauzena, komorskog administratora Bačke. Prema navodima plemićkog pisma iz 1765. godine, Franc Jozef Redl ušao je u državnu službu još kao mladić (1717), a pre nego što je postavljen za bačkog komorskog administratora bio je na položaju službenika pri erdeljskoj komori soli (1720), zatim je angažovan na izgradnji fortifikacija u edreljskoj oblasti Fogaraš (1723),…
-
KUKURUZ – JESENJE PAORSKO BLAGO
Kukuruz je na prostore Panonske nizije stigao u 17. veku i to preko Turske, pa je ovde još decenijama kasnije, sve do polovine 18. veka, beležen kao „tursko žito“ (na latinskom Tritico turcico, a na nemačkom Turkischer Waiz). Zvuči čudno, ali kukuruz, koji je već više od dva veka najraširenija poljoprivredna biljka na njivama somborskog atara, još polovinom 18. stoleća jedva da je bio uzgajan. Popisi iz dvadesetih godina 18. veka uopšte ga ne beleže kao usev (zapisani su pšenica, ječam, raž, zob i proso, ali ne i kukuruz). Tek u dokumentu koji je beležio prinos useva na okolnim pustarama između 1738. i 1741. godine, kukuruz se javlja kao potpuno…
-
VAROŠKI ČISTAČI
Članom 27. Statuta slobodnog i kraljevskog grada Sombora, usvojenim u aprilu 1749. godine, bilo je određeno da Magistrat, Spoljni senat i izabrano Opštestvo moraju da nastoje i da se trude da ulice grada budu čiste i dobro održavane. Gradski propisi su vrlo striktno uredili održavanje čistoće ispred privatnih kuća, pa je svaki vlasnik morao već u rano jutro, bez obzira na godišnje doba ili vremenske prilike, da očisti i uredi prostor ispred svoje kuće. U suprotnom, izricane su kazne koje nisu bile samo simbolične. Osamdesetih godina 19. veka grad je doneo i svoj zaseban Pravilnik o čistoći. Iako je ovim propisima uređena čistoća većine ulica u gradu, ostao je problem…
-
SLADOLEDŽIJE I BOZADŽIJE
Krajem 19. i početkom 20. veka uglednije somborske poslastičarnice su (a 1910. g. bilo ih je svega tri, naspram više od stotine krčmi i bircuza), uz redovnu ponudu, počele da proizvode i sladoled po „bečkom“ ili „peštanskom“ receptu. Čuvali su ga u posebno opremljenim, ali primitivnim drvenim „frižiderima“, u kojima je ova poslastica držana na prirodnom ledu. Odličan sladoled je posluživan u otmenoj Grinbaunovoj poslastičarnici, kao i u „Pelivanu“ goranske porodice Tairović (dnevno je, tokom toplih letnjih dana, podavano i po 30-tak litara sladoleda, a kasnije, posle Drugog svetskog rata, najveće gradske poslastičarnice prodavale su dnevno između 50 i 100 litara sladoleda). Posle Prvog svetskog rata počela je i učestala…