Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI,  RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

MART NA SOMBORSKIM SALAŠIMA

U mesecu martu, čim malo otopli, odrasli muški ukućani su danima i nedeljama, jednobrazdnim i dvobrazdnim plugom, u koji su uprezani volovi (kasnije i konji), orali tek prosušenu zemlju, pripremajući je za prolećnu setvu. Oralo se i vlačilo uvek po lepom i suvom vremenu, jer bi oranje po kiši sabijalo zemlju koja nakon toga ne bi bila dovoljno sitna i šuplja za sejanje (ujedno se verovalo da, ukoliko se vlači po kiši, umesto žita rađa kukolj).

Oranje volovima

Prva su u rano proleće sejana jara žita (ječam, zob i jara pšenica pomešana sa raži) kojima mraz ili sneg nisu mogli lako da naude, a zatim, kad još malo otopli, sejani su i proso, kukuruz, lan, kudelja i mahunaste biljke. Tek početkom 20. veka prolećna setva obuhvatala i druge prolećne kulture (šećernu repu i suncokret). Drljačom i branom vlačila su se prethodne jeseni posejana žita.

Sejač, početak 20. veka
Sejač (Sava Stojkov, ulje na platnu, 1973)
Sejač (Sava Stojkov, grafika, 1998)

Lošijim martovskim danima salašari su na ugar dovozili i tu sušili blato iz okolnih bara, lokvi, ritova i jendeka. Krajem marta sa žitnih polja izvlačene su kolima „džombe“, koje su obično nošene u jamu iskopanu kraj poljskog bunara. Većina salašara je imala njive i livade na nekoliko različitih mesta, često i dosta udaljenih od matičnog salaša, pa je trebalo vremena da se do njih dođe sa oruđem, spravama i priborom, kolima, konjima ili volovima (pojedini salašari su imali i po desetak njiva, od kojih su neke bile u atarima susednih, pa i udaljenijih salaških naselja).

Po livadama su ravnani mravinjaci i krtičnjaci, a prazna mesta sejana su detelinom. Od panjeva kraj livada odsecano je vrbovo i ivovo kolje i ostavljano u šaci zemlje kako bi kasnije bilo posađeno. Suvlje livade rađale su slatke trave, a vlažnije kisele, pa je suvišna voda krajem marta i početkom aprila odvođena sa livada.

U vinogradima je bilo u toku ogrtanje, đubrenje i rezanje, a bolja loza je kalemljena na lošije čokoće.

Kalemljena vinova loza

U baštama su kresana, kalemljena i sasecana stabla breskve i kajsije. Sasecani su (na tri, najviše četiri „pupka“) i izdanci na granama duda, da ne bi na stablima ubrzo bilo više ploda nego lista. Ucvetalim mladicama voćki svaljivan je cvet da ne oslabe, a cvetale rane voćke i vinogradi „kadom“ (dimom) su čuvani od mraza. Rasadnici su pokrivani brezovim granjem i tako su čuvani od živine, susnežice ili jake kiše, koji bi im mogli naškoditi.

Salaš u Čičovima kraj Sombora, početkom marta

S kasne zime ili ranog proleća, odmah po otapanju snegova, čobanin je terao ovce koje se nisu ojagnjile na pašu, a goveda su na livade izlazila nešto kasnije, pa se njihova ishrana dopunjavala kukoljem i drugim samoniklim biljem koje se deca sakupljala ukraj puteva, njiva, livada i kukuružnjaka. Dobro se pazilo na nasađenu živinu (gnezda su pravljena na toplim mestima), koja je hranjena ječmom, zoblju i kukuruzom.

Mlada pšenica na njivama u ataru salaškog naselja Čičovi kraj Sombora, početkom marta

Ako je u martu bilo lepo vreme čišćene su i iznošene košnice, a pčele su puštane na drenovo i leskovo žbunje i na šušnjar. U podrumima su pretakana mlada vina, a deca i mlađa kućna čeljad obilazila su njive, livade i bašte i kupila mladu koprivu, poljsku salatu ili divlji hmelj i drugo „zimno zelje“ kojim je nadopunjavana već nedostajuća kuhinjska zelen iz trapova i podruma, koja se dobro mogla prodati i na gradskoj pijaci.

Uzorana zemlja u ataru salaškog naselja Čičovi kraj Sombora, početkom marta

Pokućstvo je vetreno i čišćeno, posebno prilikom oštrih i suvih martovskih vetrova, trebljeni su po kući mravi, moljci, buve i stenice, pretresano je rublje, a salašarska kuća je krečena spolja i iznutra (sve ovo bio je „ženski“ posao).

M. S. 

1 Komentar

  • Ana ŽUPAN

    …na žalost “ženskom” poslu ni danas nema kraja, uvelike je olaksan raznim kucanskim aparatima…

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.