Arhitektura,  Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI,  PALETA RAVNICE

ZDANJE SOMBORSKOG PEDAGOŠKOG FAKULTETA

Kada se, krajem pedesetih godina 20. veka, zgrada nekadašnjeg rimokatoličkog zabavišta i sirotišta (današnja OŠ „Bratstvo-jedinstvo“) pokazala nedovoljno savremenom za nastavu đaka Učiteljske škole u Somboru, koji su u tu zgradu bili preseljeni iz zdanja Preparandije 1948. godine, počela je izgradnja nove školske zgrade na prostoru nekadašnjeg vašarišta, gde se ranije nalazila jedna od tri gradske kasarne, koje su sagrađene sedamdesetih godina 18. veka.

Staro zdanje somborske Preparandije početkom 20. veka
Novo zdanje somborske Preparandije 1909. god.
Zdanje nekadašnjeg zabavišta i sirotišta u kome je somborska Učiteljska škola bila smeštena od 1948. do 1963. god.

Inicijativa za izgradnju nove savremene prostrane školske zgrade pokrenuta je 1958. godine, a njena izgradnja završena je 1962. godine. Građena je kao dvospratnica tipične socrealističke arhitekture i pravougaone osnove. Nastava u ovoj zgradi počela je 13. februara 1963. godine. Bilo je to, simbolično, ravno jedan vek posle podizanja zdanja Preparandije u porti Svetođurđevske crkve 1863. godine. Time je somborska Učiteljska škola (nekadašnja Srpska učiteljska škola – Preparandija) dobila svoju petu zgradu, a ako računamo i nekadašnje zdanje Preparandije u Sentandreji, onda je to bila šesta zgrada od osnivanja ove, u srpskoj prosvetnoj istoriji znamenite škole.

Izgradnja nove školske zgrade u zimu 1962. god.

Površina nove školske zgrade (sa fiskulturnom salom), klasičnog zdanja socijalističke arhitekture, iznosila je blizu 3.500 kvadratnih metara, a odmah do zgrade Učiteljske škole sagrađena je i nova zgrada vežbaonice, odnosno OŠ „Avram Mrazović“, kao i zgrada namenjena za internatski smeštaj đaka Učiteljske škole (Dom učenika). Ispred novog školskog zdanja istovremeno je podignut i letnji amfiteatar ili „pjaceta“. Godine 1995. dve učionice u prizemlju preuređene su u veliki amfiteatar. Treći sprat zgrade dozidan je 2005. godine.

Tek sagrađeno novo zdanje somborske Učiteljske škole oko 1964/65. god.

Nova zgrada Učiteljske škole imala je sve neophodne predmetne kabinete, biblioteku sa čitaonicom, fiskulturnu salu i radionicu. Učiteljska škola je 1973. g. prerasla u Pedagošku akademiju „Žarko Zrenjanin“, koja je nastavaila svoj rad u istom zdanju i koja je od 1980. g. postala članica Univerziteta u Novom Sadu. Od 1993. g. zgrada nekadašnje Učiteljske škole postaje fakultetsko zdanje tek osnovanog Učiteljskog fakulteta u Somboru, koji 2006. g. prerasta u prvi srpski Pedagoški fakultet. Krajem 2008. g. završena je i izgradnja savremenog Studentskog doma, koji se nalazi sa istočne strane fakultetskog zdanja.

 

Zdanje Učiteljske škole krajem šezdesetih godina 20. veka
Zdanje Učiteljskog (Pedagoškog) fakulteta nakon dogradnje trećeg sprata 2005. god.
Unutrašnjost zdanja početkom 21. veka

Podizanje Studentskog doma i izgled po završetku izgradnje 2008. god.

Ispred školske zgrade postavljene su 1978. g. biste tri narodna heroja i nekadašnja đaka ove škole (sve tri su rad Jovana Soldatovića) – Veljka Dugoševića, Žarka Zrenjanina i Dušana Vukasovića – koje su pomerene u pravu severoistoka kada je 2000. g. na njihovom mestu postavljena bista  znamenite srpske književnice Isidore Sekulić (1877-1958), nekadašnje učenice Srpske učiteljske škole (začudo, ispod biste umesto „književnica“ pogrešno piše da je  Isidora Sekulić pesnikinja – nešto što ona nikad nije bila). U martu 1997. godine, ispred zdanja tadašnjeg Učiteljskog fakulteta, podignut je i spomenik velikom srpskom pesniku Jovanu Dučiću (1871-1943), takođe nekadašnjem đaku somborske Preparandije, rad vajarke Drinke Radovanović, istovetan sa Dučićevim spomenikom u njegovom rodnom Trebinju.

Bista narodnog heroja Žarka Zrenjanina
Spomenik Jovanu Dučiću
Bista književnice Isidore Sekulić
Zdanje somborskog Pedagoškog fakulteta danas

                Milan Stepanović

1 Komentar

  • Berislav Ličina

    Kao đak zadnje generacije petrinjske Preparandije (1960.-65.) s pažnjom sam čitao/gledao ovaj prilog, na čemu zahvaljujem autoru. U razgovoru s posjetiocima Petrinje i studentima često sam, govoreći o povijesti petrinjskog učiteljskog učilišta (od 1862. godine), spominjao i Sombor kao pozitivnog “rivala” koji je uvijek bio “za prsa” ispred nas Petrinjaca. Pa i kasniji životni put ova dva učilišta imao je sličnih ili dodirnih točaka.
    Čudi me, a danas mi je još žalije, što nije došlo do suradnje ovih svijetlih točaka Petrinje i Sombora u bivšoj zajedničkoj državi kada je bilo pogodno vrijeme za raznovrsne i mnoge suradnje “od Vardara pa do Triglava”.
    S poštovanjem, Berislav Ličina, prof.

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.