Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI

GRAMATA VLADIKE BAČKOG VISARIONA PAVLOVIĆA IZ 1750. GODINE O RUKOPOLOŽENJU JEREJA KIRILA POPOVIĆA IZ SOMBORA

Tokom proleća 2021. g. kolege iz Istorijskog arhiva u Somboru pronašle su do tada nepoznatu gramatu vladike bačkog Visariona Pavlovića, naslovljenu na ime Kirila Popovića iz Sombora. Zamoljen sam sa njihove strane da pokušam da je rastumačim i prevedem, što sam i učinio, te ovde iznosim pojedinosti i prevod ovog dragocenog dokumenta iz crkvene prošlosti Sombora.

Krajem maja 1750. g. vladika bački Visarion Pavlović (oko 1670-1756), izdao je gramatu o rukupoloženju u jerejski čin Kirila Popovića iz Sombora, kojom svedoči i o njegovom postavljenju za sveštenika somborske crkve Svetog Jovana Preteče (tzv. Male pravoslavne crkve). Kiril Popović, češće pisan sa prezimenom Zaharić, bio je sin pravoslavnog sveštenika Zaharija Bungurovića (po svešteničkom zvanju njegovog oca nastao je patronim Popović, a po imenu i prezime Zaharić). Zaharije Bungurović bio je prvi zabeležen sveštenik somborske Svetopretečeve crkve, koji je preminuo 1720. godine. Kako je Kiril Popović (Zaharić) zapisan u matičnim protokolima crkve Sv. Jovana Preteče još od 1746. godine, možemo da pretpostavimo da je datum pisanja i izdavanja gramate četiri godine kasnio iza čina njegovog rukopoloženja, koje se moralo dogoditi najkasnije do avgusta 1746. g. (iz septembra i novembra iste godine potiču prvi zapisi njegovog imena kao sveštenika koji je krštavao, odnosno venčao parohijane Svetopretečeve crkve), što potvrđuje i podatak iz gramate da ga je vladika rukopoložio u crkvi Svetog Jovana Preteče u Somboru (prilikom, na drugom mestu zapisane posete gradu, 1746), a da je gramatu primio u vladičanskoj rezidenciji u Novom Sadu. Kiril Popović (Zaharić) služio je u crkvi Svetog Jovana Preteče do svoje smrti, 25. marta / 5. aprila 1770. godine. U zidu današnje crkve, spram oltara, sačuvana je velika kamena nadgrobna ploča, sa imenima Kirilovog oca Zaharija, Kirila i njegovog mlađeg brata Jovana. U gramati vladike Visariona pominje se i ime Kirilovog duhovnog oca Subote Janoševića, koji je zapisan kao sveštenik ove crkve još od 1724. godine, a služio je u njoj do svoje smrti 1755. godine.

Vladika bački Visarion Pavlović
Najstariji zapis koji navodi Kirila Popovića Zaharića kao sveštenika somborske Svetopretečeve crkve iz septembra 1746. god.
Nadgrobna (već teško čitljiva) ploča Kirila Popovića Zaharića, njegovog oca i brata u zidu crkve Sv. Jovana Preteče u Somboru

Sveštenik Kiril Popović (Zaharić) bio je otac Atanasija Zarića (1756-1830), dugogodišnjeg sveštenika Svetođurđevske crkve u Somboru, inače najbližeg saradnika i prvog pomoćnika srpskog prosvetitelja, pedagoga i oblasnog školskog nadzornika za pravoslavne škole u Bačkoj i Baranji Avrama Mrazovića (1756-1826), u njegovoj gradskoj školi „Norma“ u Somboru, sa prvim tečajevima za obrazovanje srpskih učitelja. Samim tim, Kiril Zaharić je i pradeda (po majci) pedagoga i spisatelja, počasnog člana Srpske kraljevske akademije, Nikole Đ. Vukićevića (1830-1910), koji je bio unuk Atanasija Zarića (Vukićević je duže od 30 godina bio upravitelj somborske Srpske učiteljske škole – Preparandije, blizak saradnik i naslednik na položaju dr Đorđa Natoševića, reformatora srpske prosvete u Vojvodini i nadzornika srpskih veroispovednih škola na prostoru Karlovačke parijaršije). Konačno, Kiril Zaharić je i predak (po majci) poznatog somborskog slikara i akademika Milana Konjovića (1898-1993), unuka pedagoga Nikole Đ. Vukićevića.

Gramata vladike Visariona Pavlovića, kojom je potvrđeno rukopoloženje Kirila Popovića (Zaharića) za sveštenika crkve Svetog Jovana Preteče u Somboru, nosi datum 26. maj 1750. godine. Pisana je rukom, delimično krasnopisom, a većim delom pisanim crkvenoslovenskim slovima i jezikom, na hartiji veličine 60 x 46,5 cm, i potpisana je svojeručno od vladike Visariona. Čuva se u Istorijskom arhivu Sombor, u Zbirci povelja 1612-1883 (fond 1) i zavedena je pod inventarskim brojem 33. Prevod gramate na savremen srpski jezik načinio je autor ovog priloga, ali, usled nekoliko nedostajućih delova gramate, prevod nije potpun. Ipak, dovoljno je jasan da se stekne uvid u sadržinu gramate. Tekst prevoda glasi:

Gramata vladike bačkog Visariona o rukopoloženju sveštenika Kirila Popovića Zaharića iz 1750. god.

Visarion, Božjom milošću pravoslavni episkop bački, segedinski i jegarski, po blagodeti, daru i vlasti svesvetog i živonačelnog Duha, danog nam od samog velikog Arhijereja Gospoda našeg Isusa Hrista, kroz svetost i sveštenstvo njegovih apostola i njihovih ondašnjih naslednika, blagočestivog ovog muža KIRILA POPOVIĆA jamačno [nedostaje deo] i raspravom prilježno ispitaše, i verodostojno se osvedočiše i uveriše o njemu, a osim toga saslušaše i reči njegovog duhovnog oca Subote Janoševića, dostojnog prosuditelja svetog čina prezviterskog i vođstva [duhovnog] po običaju Svete istočne apostolske crkve pre nego u manjem [nedostaje deo] stepenu jest: u sveštenicima, u čtecima [čitačima], u pevcima, u podđakonima, u đakonima, blagoslovih i rukopoložih ga: potom vremenom obučeni [nedostaje deo] stoga u đakonskom činu, i u sam uzvišen stepen prezviterstva blagodaću [nedostaje deo] svesvetog i životvornog i svedržećeg [nedostaje deo] proizvedoh i rukopoložih ovog jereja u hramu Svetoga slavnoga Preteče Jovana u Somboru i predadoh mu vlast svetih tajni [nedostaje deo] u životu hrišćansku duhovnu: krštavati, miropomazati, ispovedati, držati liturgiju, venčavati muža i ženu po iskazanoj volji i saglasnosti, poslednje jelesovećenje nad bolesnima činiti, nad zdravima nikako ih držati i činiti. I poveravam mu i sve ostale crkvene poslove i činodejstvovanja kao služitelju [nedostaje deo] i strojitelju tajni Božjih: i rekavši mu svoje savete o rasudnom razrešavanju grehova, po pravilima svetih apostola i učenju bogonosnih otaca, po [nedostaje deo] svete Istočne crkve i po našem arhijerejskom rukopoloženju, pouci i povelji [oštećen deo] i neshvatljivom rasuđivanju odgovoran je arhijereju pri [oštećen deo]. U hramu u kome je postavljen mora i da služi i njega, bez naše izričite saglasnosti i blagoslova, nikako ne sme da napusti, po trećem pravilu Sabora antiohijskog. I da ne služi u dve crkve po petnaestom pravilu Sedmog vaseljеnskog sabora. Da ne posećuje krčme. Jedino da vinu može da pristupi pred crkvenim prestolom slobodno mu je, i da ne stiče dobit trgovinom u crkvi da ne bi bio odstranjen po trinaestom pravilu Vaseljenskog sabora. Dužan je jerej KIRIL POPOVIĆ po našoj povelji i po svom obj… [oštećen deo reči] svedušno prilježan biti u božanskih spisa čitanju i pažljiv i brižan [u čitanju] dušekorisnih spisa, da se obučava po apostolima o blagočestivosti, trezvenosti, celomudrosti i rečitosti, i da bude častan, gostoljubiv, da ne bude pijanica, nasilnik, podmitljivac i svađalica, nego da bude krotak, pažljiv, da nije zavidan, da ne bude srebroljubac, da bude primeran, da ne čini ništa sablažnjujuće, da bude neporočan sluga. Nego u svemu sebe da predstavi kao blagoobraznog [skladnog, uravnoteženog]. I dužan je poučavati sve ljude pričama crkvenim i blagoverju, božjim zapovestima i životu po hrišćanskom zakonu svakodnevno, a posebno nedeljom, kako to nalaže devetanesto pravilo Šestog vaseljenskog sabora. I da ne govori drugačije nego kako su govorili crkveni svetitelji i učitelji. I da ne mari, niti da uči novosti [novotarije?] od prebivajućih. Odstranjenju [iz reda sveštenstva] podlaže to pravilo. I dužan je jerej KIRIL POPOVIĆ da i u svim ostalim, njegovom sveštenom činu primerenim vrlinama, svevidećim okom božjim naziranim, brižno se potrudi i da vernu svoju pastvu paljživo [oštećen deo]. Da verni i mudri služitelj nagrađen bude od ruke onoga koji plaća, a što će po delu svom primiti. Ako… [sledi potpuno nečitljiv red, samo s fragmentima reči, zbog nedostajućeg ili oštećenog dela gramate]… inače ako [bude] neuredan, ili crkvu i pastvu svoju počne zapostavljati i ne poučava je [nedostaje deo] ili sam božanskih spisa čitanju i pažljiv i usrdan ne bude, zabranu obavljanja sveštenstva da primi dotle dok se ne popravi i pokaže [nedostaje deo] podoban kao besprekoran i blagočineći jerej. Ako mu se sudom zabrani sveštenstvo i naredi se udaljenje iz jerejstva, da u isti čas podleže zabrani što je svešteniku dosuđena. Radi svedočanstva kako je našim blagoslovom u čin i na stepen jerejstva izveden i rukopoložen, uručujem mu ovu našu, u našoj rezidenciji izdatu mu gramatu, svojeručno potpisanu i pečatom zapečaćenu, da svako u zemlji, ko pročita ovu našu gramatu, osvedočen bude u njegovo jerejstvo,da priznaju to jerejstvo dostojnim i po zakonu Božjem i učenju svetih otaca u svemu da ga slušaju. Uručih mu svoju pouku ukratko koju je on dužan izučiti je i uvek umno i naizust umeti je parohijanima svojim tumačiti i pastvu svoju učiti. Napisah je u Petrovaradinskom šancu [Novom Sadu] i dadoh je u našem vladičanskom domu, pri hramu slavnoga mučenika Georgija. Leta od nastanka sveta [nije naveden broj], a od ovaploćenja Boga Slova 1750, meseca maja, 26. dana. Visarion Pavlović, svojeručno.

Milan Stepanović

 

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.