Veliku prizemnu kuću, sagrađenu u obliku slova L, na uglu nekadašnjeg Venca Sečenji (Radomira Putnika) i Bajskog puta (Vojvođanske), sagradio je, polovinom 19. veka, imućni somborski trgovac i zemljoposednik Nikola Arsa Vujić zvani „Kobac“, na mestu starije porodične kuće svog strica Jovana Vujića (ranija kuća nalazila se 1837. g. na posedu veličine 206 kv. hvati). Kada je materijalna propast veleposednika i advokata dr Stevana Kronića pred prvi svetski rat, na osnovu njegove prevare sa menicama, povukla za sobom i Nikolinog sina dr Jovana-Bracu Vujića (1868-1921), rođenog brata Kronićeve žene Jelene, koji je, kao Kronićev jemac, odjednom ostao bez nekoliko stotina jutara zemlje i lepe jednospratnice na Glavnoj ulici (pored palate…
-
-
ZIDARSKI DOM (BIOSKOP “ŠVRĆA”)
Somborski zidari sindikalno su se prvi put organizovali 1904. godine, kada je zidar Blaško Marković osnovao podružnicu građevinskih radnika (u to vreme u Somboru je bilo preko 70 građevinskih majstora, koji su zapošljavali dodatne radnike). Nakon građevinskih radnika sindikalno su se organizovali i somborski stolari, obućari, krojači, industrijski radnici, nadničari itd. Posle Prvog svetskog rata somborski radnici bili su organizovani u dve sindikalne organizacije, od kojih je jedna bila bliža socijaldemokratama (sastajali su se u gostionici „Pakao“), a druga komunistima. Još 1919. g. radnici su predložili izgradnju Radničkog doma, a gradske vlasti su za tu namenu dale prilog od 1.000 kruna (250 dinara). Prilozima somborskih građevinskih radnika kupljen je početkom…
-
GOSTIONICA “KOD RATARA”
Gostionica „Kod ratara“ nalazila se krajem 19. veka na uglu Konjovićeve ulice i Venca (u nekadašnjoj kući Paje Konjovića), a zatim je premeštena jednu ulicu dalje, na ugao Lemeškog puta (danas Svetozara Miletića) i Venca, u kući koja je ranije pripadala porodici Demerac. Dugačka prizemna kuća, „na lakat“, sagrađena polovinom 19. stoleća, bila je stecište srpskih ratara i paora iz obližnjeg somborskog srpskog predgrađa Prnjavora, ali i iz drugih delova grada, pa i salašara iz Rančeva, Bilića, Obzira, Milčića, Šaponja i Lenije, kada bi pijačnim danima ili o vašarima dolazili u grad, ali i somborske srpske intelektualne elite (trgovci, zemljopsednici, advokati, učitelji, studenti i činovnici), pa je „Ratar“, uz Srpsku…
-
KUĆA JOCE LALOŠEVIĆA
Kuća somborskog advokata, istaknutog srpskog političkog prvaka, društvenog radnika i dugogodišnjeg predsednika Srpskog pevačkog društva u Somboru dr Jovana Joce Laloševića (posle prisajedinjenja Vojvodine Srbiji 1918. g. i prvog predsednika Narodne uprave, odnosno vlade Vojvodine) sagrađena je u drugoj polovini XVIII veka i nalazila se na uglu Pašine ulice i Trga Svetog Trojstva. Kuća stilski pripada baroku, ali je njena fasada tokom prethodna dva veka više puta menjana. U zgradi je još 1819. g. otvorena druga somborska apoteka „Kod Svetog Trojstva“, a predanje beleži da se na mestu ove jednospratnice u tursko doba nalazio pašin konak. Posed na kome se nalazila kuća bio je, tokom tridesetih godina, pa sve do…
-
GOSTIONICA “ELEFANT” (“SLON”)
Jedna od najstarijih somborskih gostionica „Elefant“ („Slon“) podignuta je na mestu nekadašnje voštare – male prizemne kuće koju je somborski senator Vasilije Damjanović prodao sugrađaninu Nemcu, koji je, tokom poslednje decenije 18. veka, na njenom mestu podigao prizemnu kuću “na lakat”, u kojoj je otvorio najdugovečniju somborsku gostionicu “Elefant” (“Slon”). Arhivski izvori beleže gostionicu “Elefant” 1812. godine. Decenijama se ulica, na čijem je ćošku radila ova gostionica, zvala Elefant ulica, pa tek potom Poštanska (današnja J. J. Zmaja). Antal Mindsenti, u opisu somborskih gostionica, na prvom mestu pominje 1831. g. gostionicu „Elefant“, koja se nalazi neposredno pored zgrade Komorske administracije, i navodi da gosti iz severnijih delova Ugarske najradije ovde odsedaju.…
-
IVAN JUGOVIĆ – SOMBORAC KOJI JE OSNOVAO VELIKU ŠKOLU U BEOGRADU I PRVI SRPSKI DIPLOMATA
Somborac Jovan Savić, poznatiji u srpskoj istoriji pod pseudonimom Ivan Jugović, među najznamenitijim je, najumnijim i najobrazovanijim Srbima s početka XIX veka. Ostavio je vidljiv trag u istoriji srpske politike i prosvete svog doba. Rođen je 1772. godine u Somboru, gde je njegov otac, somborski pravoslavni sveštenik Gavrilo Savić, službovao u Svetopretečevoj ili Maloj pravoslavnoj crkvi. Staro nasledno prezime očeve porodice bilo je Jugović, a Jovanov otac prezime Savić nosio je kao patronim po svom ocu Savi (u Somboru je 1695. g. zapisan jedan pop Sava, ali je neizvesno da li je reč o rodonačelniku ovdašnjih Savića). Osnovnu školu i Gramatikalnu školu Jovan Savić je završio u Somboru. Gimnaziju je…
-
PALATA “IN FORO”
Jednospratnicu kvadratnog oblika u stilu bidermajerskog neoklasicizma podigao je 1804. godine, preko puta Svetođurđevske crkve, na Trgu Sv. Đorđa, srbizovan grčki trgovac Georgije Makarjanos mlađi, u Somboru prozvan Mađarjanoš. Zgradu je podigao na mestu starije jednospratnice koju je, krajem 18. veka, otkupio od materijalno upropaštenog somborskog senatora, nekadašnjeg gradonačelnika, plemića i veleposednika, pisca prve srpske aritmetike, Vasilija Damjanovića, sina somborskog graničarskog potkapetana (i drugog gradonačelnika slobodnog i kraljevskog grada Sombora) Jovana Damjanovića, potomka stare srpske trgovačke i graničarske porodice, čiji je predak, kao veletrgovac stokom, zabeležen u Somboru još u tursko vreme, 1683. godine. Sa terase ove, tek podignute, zgrade (zbog mesta na kome je podignuta nazvane palata „In foro“,…
-
TRGOVAČKA ŠKOLA U SOMBORU
Četvorica somborskih trgovaca (Stefan и Vasilije Prokopović, Georgije Grgurov i Josip Marković) pozajmila su 1843. g. od somborskog Trgovačkog udruženja 1.400 forinti, namenjenih otvaranju „Trgovačkog učilišta“. Trgovačko udruženje je 1845. g. i zvanično podržalo predlog da u gradu bude otvorena Trgovačka škola, a za njenog osnivača i predavača preporučio se gradu Moric Levental, nastavnik trgovačkog zvanja, krasnopisa i stranih jezika. Moguće je da je neki oblik školovanja budućih trgovaca u Somboru postojao oko 1850. godine, kada su gradske vlasti odbile zahtev Jakoba Betlhajma iz Pešte da u Somboru otvori trgovačku školu, sa obrazloženjem da takva škola u gradu već postoji. Ipak, na osnivanje prave Trgovačke škole čekalo se još 40…
-
SOMBORSKO POZORIŠTE
Prvi pisani trag o počecima pozorišnog života u Somboru potiče iz 1578. godine, kada je među stanovnicima somborske kasabe zabeležen i Ibrahim – hajali (izvođač pozorišta senki, koje je u Turskoj, po liku glavnog junaka, nazivano i „Karađoz“, i koje je predstavljalo nezaobilazan detalj svih važnijih turskih verskih i kućnih praznika, a imalo je i vaspitnu ulogu u obrazovanju dece i mladih). Dva veka kasnije, u februaru 1779. godine, fra Bona Mihaljević je u svojoj hronici zabeležio da je nastavnik somborske Gramatikalne škole, franjevac Gerard Boda, sa svojim učenicima izveo komad o loše vaspitanom mladiću, a posebno je naglasio kako su izvođači od prisutnih gledalaca dobili mnogo aplauza. Dve godine…
-
TUNEROVA KUĆA (GALERIJA “MILAN KONJOVIĆ”)
Četvrtom tačkom Privilegijalnog pisma carice Marije Terezije, kojim je Somboru dodeljen status slobodnog i kraljevskog grada, dato je pravo gradskim vlastima da dodele koncesiju za otvaranje apoteke, ali je ona otvorena tek 17 godina nakon elibertacije (tragovi narodnog apotekarstva ili nadrilekarstva nalaze se u spisima o postupku koji je 1758. g. gradski Magistrat vodio protiv tri ovdašnje „veštice“ kod kojih su nađene i razne lekovite trave, masti i začini). Prva somborska apoteka „Kod zlatnog lava“, koju je 1766. g. otvorio Ferdinand Plank, apotekar iz Osijeka, nalazila se u kući na čijem će temelju somborski apotekar Franc Tuner 1838. g. dovršiti zidanje svoje kuće. Kada je 1772. g. apotekar Plank iznenada…