DAMARI RAVNICE,  Folkloristika,  RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

MONOŠTORSKA ŠOKAČKA NOŠNJA – ŽIVOPISAN TRAG STARE VOJVODINE

Nošnja monoštorskih Šokica spada u najživopisnije nošnje na našim prostorima, jedinstvena je i nadaleko prepoznatljiva. Ženka šokačka nošnja u Monoštoru razlikovala se kod devojaka, mladih žena i starijih Monoštorki, a najkićenija je bila devojačka nošnja. Šokice su, od kada postoje o tome zapisi, veoma mnogo polagale na lepotu svoje odeće. Neki od starijih zapisa, iz 19. veka, zamerali su monoštorskim Šokicama da previše vremena posvećuju izradi tkanja i prediva, kao i ukrašavanju svoje odeće, te da zbog toga zanemaruju druge dužnosti. Najstariji opis ženske šokačke odeće potiče iz 1860. godine, iz pera tadašnjeg monoštorskog beležnika Pavla Demetrovića. On piše kako su ovdašnje Šokice nosile ukrašene košulje, sa pojasom, suknjom i s maramom na glavi, kao i da su nedeljom oblačile još jednu crvenu ili zelenu suknju, sa vrlo lepo ukrašenim kapicama, a zimi bi nosile i ukrašene kožuhe. Leti su, najčšeće, išle bose, zimi u crvenim čizmicama. Devojke su nedeljom i o praznicima nosile svilene prsluke ukrašene zlatnim vezom i biserne ogrlice. Najverovatnije da se današnji izgled šokačke ženske nošnje ustalio u drugoj polovini 19. veka.

Monoštorska šokačka ženska nošnja s kraja 19. i s početka 20. veka
Monoštorska porodica (otac, mati, dve ćerke i dva sina) početkom 20. veka
Monoštorska porodica između dva svetska rata

Najsvečanija šokačka devojačka nošnja (ili „divojačko ruvo“), koja i jeste najlepša, naziva se „okruglan“. Gornji deo nošnje sastoji se od košulje „madžarice“ i oplećka načinjenog od platna „ćenjara“, sa bogato ukrašenim rukavima vezenim srmom, zlatom, svilom i šljokama, koji se završavaju širokom čipkom. Donji deo tela pokrivaju dve suknje (donja „krilca“ i gornja „krila“), a gornja suknja bogata je vezenim šarama i pri dnu je opšivena čipkom. Potom dolazi pojas od šarene vunice i bogato ukrašen šljokani uski ili široki pregač (u vreme uskršnjeg posta devojke bi nosile tkane ili ubirane pregeče). Na noge se obuvaju žute dokolenice i papuče u raznim bojama, od kože (ili baršuna) i s niskom petom, izvezene zlatnim i srebrnim nitima. Vrat i prsa su bogato ukrašeni crvenim i zlatnim „zrnjem“ (ogrlicama) u više redova, na koje se kači voštani cvet. Posebna pažnja posvećuje se kosi, češljanoj „na punu glavu“, sa sitnom i višestruko pletenom pletenicom na zatiljku, koja se dizala prema čelu. Brenovane kovrdže ukrašavane su voštanim cvetovima.

Male Monoštorke u tradicionalnoij nošnji, druga polovina 20. veka
Šokačka devojka iz Monoštora oko 1960. godine
Šokačka devojačka nošnja, druga polovina 20. veka
Šokačka devojačka nošnja krajem 20. veka
Monoštorka u narodnoj šokačkoj “divojačkoj” nošnji
Izgled kose “na punu glavu” kod mlade Monoštorke
Četiri mlade i jedna nešto starija Monoštorka u seoskoj crkvi (njih dve imaju četaričku čipkom navezenu plavu maramu, koja ukazuje na tzv. “četarice” – čuvarke Isusovog groba pred Uskrs)

Nošnja nešto starijih monoštorskih Šokica podrazumevala je šluriku i oplećak, kao i crvenu čohanu suknju (sa nekoliko vezenih podsuknji), na koju se pripasivao širok i raznobojan šljokani ili uski svileni pregač. Starije Monoštorke često su nosile i tkane ili ubirane pregače (s rojtama), koje su bile i najsvečanije i najskuplje (mlađe žene su nosile bele ili “bile” pregače kao simbol plodnosti, sa ljubičastom ili žutom trakom “rodičarkom”). Na glavi su imale svilene marame s rojtama, a ispod marame mali rubac – podvezač. Pod vratom i na prsima nosile su „zrnje“, a na nogama žute čarape i papuče. Zimi su se žene ogrtale štrikanim ili pletenim vunenim maramama (rupcima) i nosile duge „ćurdije“, slične opaklijama.

Našnja mladih šokačkih žena u Bačkom Monoštoru
Monoštorska Šokica srednje generacije
Nošnja nešto starijih Monoštorki
Nošnja starijih Monoštorki

Monoštorke su, sve do polovine 20. veka, najčešće same izrađivale potrebna platna na razboju i ispredale vlati vune ili lana na preslici, pa skoro da nije bilo šokačkog domaćinstva bez razboja.

Šokačka preslica
Monoštorka tka na razboju
Šara ubirane pregače

Muška nošnja je bila jednostavnija, pa Pavle Demetrović piše 1860. g. da monoštorski Šokci leti (nedeljom) nose košulje, gaće, opanke, čizme i šešir, a zimi se zaogrću kožusima od ovčije kože. I šokačka muška nošnja bila je kićena, pa je košulja (posebno kragna i manžete) ukrašavana šljokama i zlatnim koncem. Na košulju, koja se nosila ispasana, preko dugačkih i širokih belih gaća (od nekoliko pola platna), ukrašenih šljokama i srmom, oblačio se izvezeni prsluk (Monoštorci kažu – frosluk). Glavu je pokrivao crni čohani šešir (ranije „šepica“ ili “micka” – vrsta starinske okrugle i niske muške kape od štofa, sa šiltom), koji je u svečanim prilikama ukrašavan voštanim cvetovima. U takvim prilikama oko vrata bi bila stavljana i “poša” (izvezena kravata slična marami). Na nogama su nošene crne kožne čizme ili šarene šokačke „šule“. Krajem 19. veka muškarci su se ogrtali „surkom“ – na struk šivenom kratkom kabanicom od tankog sukna, šaranom crvenim i modrim koncem.

Šokačka monoštorska muška nošnja tridesetih godina 20. veka (fotografisano u Somboru)
Muška šokačka nošnja iz Bačkog Monoštora, prva polovina 20. veka
Monoštorac

Monoštorac i Monoštorka

Kasnije su nošene štofane pantalone („čakšire“), bele košulje, reklija i sako, a preko zime i kratak kaput („jankli“), postavljen kožicom, sa krznenom ili kožnom kragnom. Zimi su muškarci nosili i popršnjake (kožuhe bez rukava), obično bele boje, a na nogama su ranije nošeni opanci i klompe, a kasnije cokule i pedule (duboke cipele).

Monoštorske Šokice – ženske nošnje mlađih i starijih Monoštorki

Šokačka monoštorska nošnja ostala je i do danas simbol narodne umetnosti i očuvanja tradicije ove male, ali živopisne etničke skupine, milozvučnog ikavskog govora, lepih (ali i “bisnih”) devojaka i žena, i vrednih ljudi.

M. S. 

[Zahvalni smo na ilustracijama Zdenki Mitić i autorima fotografija]

2 Komentara

Odgovorite Fahri Xharrs Otkaži

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.