Arhitektura,  PALETA RAVNICE

MANASTIR SV. STEFANA U SOMBORU

Prema poslednjoj volji imućnog somborskog zemljoposednika Stevana Ekema Konjovića (1828-1910), koji je Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini u Somboru ostavio zaveštanje, sa 110 jutara zemlje i 80.000 kruna gotovine, podignuta je, kraj Velikog pravoslavnog groblja u Somboru, njegova zadužbina – kapela Sv. arhiđakona Stefana.

Izgradnju zadužbine privremeno je sprečilo izbijanje Prvog svetskog rata, a nakon rata Patronat za izgradnju zadužbine poverio je izradu arhitektonskog projekta somborskom inženjeru Svetozaru Krotinu. Izgradnja kapele Sv. arhiđakona Stefana trajala je od 1928. do 1933. godine, a izvođač je bio Nandor Anđal, građevinski preduzimač iz Sombora. Unutrašnje uređenje zadužbine završeno je do 1938. godine. Sredstva potrebna za završne radove na opremanju zadužbine obezbedio je uticajni somborski advokat dr Nenad Bugarski. Istovremeno je podignut i zaseban zvonik, koji je udaljen od kapele. Kapelu je 1933. g. osvetio vladika bački dr Irinej Ćirić.

Zadužbina Stevana Konjovića po završetku izgradnje i episkop bački dr Irinej Ćirić, koji je 1933. g. osvetio zadužbinu

Konjovićeva zadužbina sazidana je u srpsko-vizantijskom stilu, freske je živopisao Vladimir Predojević, a ikonostas je slikao ruski slikar Boris Seljanko. Kada su završeni spoljašnji i unutrašnji radovi, za nastojatelja kapele postavljen je arhimandrit Stefan Ilkić, jedan od najumnijih i najobrazovanijih somborskih sveštenika u 20. veku, a za crkvenu slavu određen je, prema zaveštanju ktitora, dan Prenosa moštiju sv. arhiđakona i prvomučenika Stefana (2/15. avgust).

Zadužbina Stevana Konjovića četrdesetih godina 20. veka

Neposredno pored zadužbine Stevana Konjovića sahranjivani su borci sovjetske Crvene armije, bugarske vojske i jugoslovenskih partizanskih odreda, poginuli u završnim brobama drugog svetskog rata, najviše u Batinskoj bitki, novembra 1944. godine.

Groblje ratnika sovjetske Crvene armije pored zadužbine Stevana Konjovića (fotografija: Rajko R. Karišić)

Zadužbinu Stevana Konjovića bački vladika Nikanor proglasio je 1963. g. za manastir Sv. arhiđakona Stefana. Njime je prvo upravljao namesnik, a zatim, od 1997. godine, iguman, ali manastir nije imao svoju monašku zajednicu.

Manastir Sv. arhiđakona Stefana (fotografija: Rajko R. Karišić)

Temeljna obnova već zapuštene kapele urađena je tokom druge polovine devedesetih godina 20. veka (od 1997. do 2001. godine), uz svesrdnu pomoć brojnih somborskih institucija i pojedinaca. Obnovljeni hram osvetio je 2002. g. vladika bački dr Irinej Bulović. Nakon upokojenja dotadašnjeg igumana manastira Sv. Stefana (2005), novi nije imenovan.

Manastir Sv. arhiđakona Stefana nakon obnove
Manastirski zvonik

Od kraja 2005. g. bogosluženja u manastiru Sv. arhiđakona Stefana obavlja sveštenstvo dveju somborskih pravoslavnih crkava, koje je preuzelo i brigu o održavanju manastira.

Manastir Sv. arhiđakona Stefana u Somboru (fotografija Rajko R. Karišić)
Poseta dece iz rasejanja (dijaspore) manastiru Sv. Stefana u Somboru 2019. god.

M. S.

1 Komentar

  • Milovan Krnajac

    Bio sam ove godine o slavi manastira i prilicno sam se razocarao kako se odrzava odnosno ne odrzava nazovimo to dvoriste manastira. Sve je ne pokoseno, korova do mile volje, drvored neuredan secam se nekad je bilo drvece podkreceno sad je tuga, na samom ulazu svezan pas koji lancom zulja po zidu. Nisam bio dve godine razlika je strasna neznam ko treba ali cinjenica je da se ovakvo stanje mora promeniti. Ovo je strasno i nedopustivo.

Odgovorite Milovan Krnajac Otkaži

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.