RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

ĐERAM

Prastari đermovi, kao neki panonski svetionici i orijentiri, već vekovima stoje u ravnici. Rasuti bunari sa đermovima po bačkim i banatskim pustarama i salašima, bili su jedini izvor pitke vode za ljude i marvu po ovim beskrajnim prostranstvima, kao na ovoj fotografiji poznatog somborskog lekara, pasioniranog fotografa, etnografa i planinara dr Radivoja Simonovića, nastaloj 1900. g. kraj somborskog salaškog naselja Bukovac.

Đeram kraj somborskog salaškog naselja Bukovac, početkom 20. veka (fotografija dr Radivoja Simonovića)
Đeram je radio na principu poluge. Najčešće je bio načinjen od bagremovog drveta, sa račvastim potpornim stubom i rudom, na kojoj se nalazi teg (kamen ili panj). Voda je iz bunara vađena drvenom kofom (vedricom), privezanom za drugi kraj rude. Bunar je bio ograđen drvenim pravougaonim okvirom, uz koji se nalazilo pojilište, koje se sastojalo iz jednog ili nekoliko povezanih drvenih valova. Bunar uz đeram kopan je do dubine od 20 metara i nikada ne bi presušio.
Đeram na pustari

Osim po pustarama kraj pojilišta, bunar sa đermom je, najčešće u stražnjoj avliji, imao skoro svaki salaš, kao i većina kuća na selu, a nalazio se i po sokacima i šorovima vojvođanskih sela i varošica. U Somboru je 1884. g. na gradskim ulicama bilo 16 javnih bunara sa đermom, a 1910. g. (i pored već brojnih arteskih bunara sa crpkom), bila su 33 bunara sa đermom, pretežno po ulicama u predgrađu.

Somborski salaš sa đermom u stražnjoj avliji
Bunar s đermom na ulici u somborskom predgrađu “Prnjavor”, polovinom 20. veka (fotografija: Sava Stojkov)

Đeram je još u 16. i 17. veku bio ucrtan na mnogim starim zemljopisnim mapama i vedutama ovog podneblja, kao znamen salaša ili manjeg seoskog naselja, pa i na veduti Sombora iz 1698. godine, gde je ucrtan između zapadnog dela grada i reke Mostonge. Izgled bunara s đermom sačuvan je i na brojnim starim fotografijama, a opevan je i u srpskim narodnim pesmama sa ovog podneblja („Škripi đeram“).

Đeram ucrtan na skici Sombora iz 1698. god. (detalj)
Đeram u suton (Fotó: Czeglédi Zsolt)

Mađari ga slikovito zovu gemeškut (čaplja-bunar). Danas, po ravnici, jedva još negde može da se vidi.

Milan Stepanović

[Škripi đeram – Zvonko Bogdan]                                         

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.