RAVNIČARSKI DIVANI,  Tradicija

ALA VOLEM, PA VOLEM… (O UZGOJU VOLOVA U SOMBORU)

Ala volem pa volem, sa dva vola da orem, pevali su stihovi stare gajdaše vojvođanske pesme. A sve do početka 20. veka vojvođanski paori su orali isključivo s volovima. Dok su koristili drvene plugove (tzv. „pemce“), za oranje je u jaram prezano po šest ili osam volova, zavisno od vrste i kvaliteta zemljišta. Kasnije, kada su počeli da se koriste gvozdeni plugovi, prezalo se u jaram po četiri vola (prema podatku iz 1872. g. na somborskim salašima bila su 952 drvena i samo 103 gvozdena pluga). Snaga volova bila je velika i ravnomerna, pa su i najteže poslove radili lagano ali pouzdano. Kada su držani čisto, volovi su bili dugo zdravi.

Oranje sa tri para volova, početkom 20. veka
Oranje s volovima, početkom 20. veka

Volovi su za paore bili isto što i dukati  (dragoceniji i od konja), a arhivski podatak iz 1699. g. navodi da su Somborci posedovali 466 volova. Tri godine kasnije (1702) u vlasništvu Somboraca je 710 volova, a posle razvojačenja grada, prema poreskom popisu iz 1747. godine, Somborci su imali 2.404 vola (kako su ovo podaci sa poreskih spiskova, na kojima su redovno prikazavani manji brojevi rogate i druge marve nego u stvarnosti, sasvim je verovatno da je brojno stanje volova bilo daleko, ako ne i višestruko veće). Somborci su volove napasali na okolnim pustarama, gde su ih držali tokom većeg dela godine (svaka pustara imala je svoja pojilišta, sa bunarom i đermom, te sa pojilima za stoku). Osim za oranje, volovi su najčešće korišćeni za vuču, kao i za vršidbu na guvnu (smatralo se da volovi bolje vrhu žito nego konji i da manje balegaju), a znatan broj volova sa pustara tovljen je radi trgovine i prodavan je sve do Pešte i Beča. Veletrgovci volovima predstavljali su u prvoj polovini 18. veka somborsku gradsku ekonomsku, ali i upravljačku elitu. Kada su 1747/48. g. Somborci sakupljali novac da plate elibertaciju i zadobiju status slobodnog i kraljevskog grada, somborski izaslanici na pregovorima u Beču molili su svoje sugrađane i opštinu da daju sve od sebe i prikupe taj novac, te da volove prikupljene na pustarama podgoje i što bolje prodaju.

Volovi na ispaši izvan naselja
Volovi na pojilu pustare
Volovi za vuču (fotografija Flore Alfeldi, 1905/06. god.)
Volovi za vuču
Prenos crkvenog zvona iz središta Sombora (na glavnoj ulici) u somborsko salaško naselje Radojevići, volovskom zapregom, 1935. god.

Volovi su prezani u jaram, a kako ne bi volovima nažuljao vrat, jaram je pravljen od mekšeg drveta – oraha, lipe, jasena ili vrbe (tvrdo i teško drvo, poput bagrema i duda, nije bilo pogodno za jaram jer je žuljalo volove, a i lakše se cepalo). Prilikom prezanja volova gledalo se da budu slične veličine i snage, kako bi složno mogli da vuku kola ili plug. Snaga volova bila je velika i ravnomerna, pa su i najteže poslove radili lagano ali pouzdano. U plug su uprezani tako da su napred bili oni malo slabiji, u sredini volovi učeni za vuču, a pred plugom najsnažniji, koji su držali pravac krajevima. Za oranje jednog jutra zemlje s volovima bilo je potrebno od 10 do 12 časova mukotrpnog rada. Volovi su počinjali da se upotrebljavaju za rad na njivi kada bi napunili tri godine i obično su radili do jedanaeste godine, posle čega su gojeni radi prodaje.

Najraširenija pasmina (preko 80% svih grla) bila je podolsko goveče – grubo i snažno marvinče, mirnog temperamenta i velikih radnih sposobnosti, visine do 160 cm, a težine i do 900 kg, čvrstih kostiju i zglobova, jakih mišića, širokih oštrih rogova i sivkasto-bele dlake (ova pasmina, visoke plodnosti, nazivana je i „Madžarka“).

Poslednji Somborac koji je, još početkom sedamdesetih godina 20. veka, orao sa volovima bio je Rajko Šiđanski, iz salaškog naselja Žarkovac, koji je na gradskom hipodromu, pre skoro pola veka, prikazao kako se to nekad radilo.

Rajko Šiđanski ore s volovima na somborskom gradskom hipodromu, početkom sedamdesetih godina 20. veka
Pasmina “madžarka” i danas se gaji u krdima

[Ala volem, pa volem – Maksim Maksa Mudrinić]

Milan Stepanović

6 Komentara

  • Dr. Thomas Oliver Mérő

    Postovani,

    Pregledao sam nekoliko pisanja, moram konstatovati da su česte neispravnosti. Pre nego što objavite neki materijal nebi bilo loše utvrditi tačnost. Npr. u ovom pisanju govorite o volovima, ispod slika navodite da su na slici volovi. Sve je netačno, na svim slikama, osim jedne su prikazana autohtona mađarska siva goveda. Na onoj jednoj, je jedna druga vrsta goveda, ali svakako nije vo.
    Između ostalog, cilj vam je edukacija građana. Preciznost, tačnost su važna.

    Dali vam je poznato ime zaboravljene ali poznate somborke, Fernbach Károlyné, rođena Karácson Dóra? U svoje vreme veliki zaštitar prirode i ptica, važan saradnik centra za markiranje ptica u Budimpešti, idejni tvorac i realizator prvog engleskog parka na ovim prostorima na Fernbach imanju kod Aleksa Šantića. Prva žena na svetu koja je markirala ptice prstenovima. Zaslužila bi jedan tekst na ovom sajtu. Imam materijala o njoj.

    S poštovanjem,
    Dr. Thomas Oliver Mérő

  • Milan Stepanović

    Hvala Vam na javljanju. Kada je reč o volovima, foto-materijal koji sam izložio je iz arhivskih izvora i svuda je zapisan kao fotografija koja predstavlja volove, a koliko vidim to zaista volovi i jesu (volovi, koliko znam, spadaju u goveda). Moguće je da među skoro 600 priloga promakne i koja greška, ali koliko vidim u ovom tekstu materijalnih grešaka nema, a podaci su zasnovani na autentičnim arhivskim dokumentima. Bilo bi dobro da ukažete konkretno na materijalni podatak za koji smatrate da je pogrešan u tekstu, a da to ne bude ovako paušalna ocena da grešaka ima. Navedite ih konkretno.

    Kada je reč o Dori Karačon upravo sam sakupio sažete podatke o njoj i postavio prilog. Hvala na predlogu.

    • Marko Fumić

      Dobar dan!

      Ravnoplov znam iz lijepog članka o paorskim pećima, a ovo mi je drugi članak o temi koja mi je jako prirasla srcu; volovima.
      Inače nemam naviku pisanja komentara ispod članaka, no ipak sam ga odlučio napisati s jedne strane da podržim autora članka i vrijedan rad na ovom blogu, a s druge strane jer mi je komentar onog doktora u komentarima (barem se tako predstavlja) prilično dignuo tlak i ne samo obezvrijedio pošten trud i rad gospodina Stepanovića nego i pokazao dobar stupanj neznanja i ignorancije.

      Koje kvalifikacije imam da odgovorim? 20 godina interesa za tematiku radnih goveda u svim kontekstima i kutcima svijeta, uključujući i Balkan i Mađarsku i etc. (a i završio sam agronomiju, smjer animalne znanosti). Zato se osjećam dovoljno stručnim reći par stvari tj. odgovoriti poštovanom gospodinu doktoru o tvrdnjama.

      Uvijek sam smatrao da sa određenim stupnjem obrazovanja treba doći i određena odgovornost što se i kako iznosi, te ako se već ukazuje na nepravilosti, da se to onda i obrazloži konkretnim argumentima, gospodine Thomase Mero. (Plus, ako ste toliko uzrujani zbog “netočnosti” ovog članka, onda vama ni prosto korištenje interneta ne ide bez sredstva za smirenje i jetre pune indignacije… )

      No, kao prvo o prirodi samog komentara i komentatora… u redu je ukazivati na nadjene nepravilnosti (ako već nemate ništa pametnije za raditi u danu) no onda se kako sam rekao moraju i navesti izvori i komentar mora biti u dobrom duhu, tj. u duhu poboljšanja nivoa i znanja i uz poštovaje autora djela.
      no, priroda danog komentara je potpuno suprotna tome, sitničava i sujetna, bez volje da se doprinese, i bez poštovanja, što se vidi kroz tu odredjenu nonšalantnu apsolutnost fraze da je “sve netačno”. Toliko o prirodi davaoca komentara.

      A sada, na predmet spora. sve vaše tvrdnje gospodine doktore ili su netočne ili vi mislite da su krive, ako su i točne.

      Kao prvo, navod: “Npr. u ovom pisanju govorite o volovima, ispod slika navodite da su na slici volovi. Sve je netačno, na svim slikama, osim jedne su prikazana autohtona mađarska siva goveda”.

      Gospodine, na slikama 1, 2, 3, 5, 6, 7, su definitivno volovi, tj. kastrirana muška goveda. ne mogu biti ništa drugo, nisu ni krave a ni bikovi jer nemaju niti vimena niti bikovski fenotip.
      to su volovi, kastrirani sa jedno dvije i pol godine se vidi po kurvaturi vrata, koju takvu nemaju ni krave ni bikovi (koji imaju deblju vrat), te po specifičnom izgledu lubanje, oči, rogova (tankih kao kravljih no duljih) i tjelesnog okvira.
      Jedina razlika je u tome što su oni bjeliji na slikama kastrirani ranije, a rana kastracija kod podolskih pasmina rezultira bjelijom dlakom (poput krava), dok oni kastrirani kasnije imaju crne krugove oko očiju kao i bikovi, zbog uzjecaja testosterona. a zašto je baš tako, čujem vas, nema smisla katrirati ranije ili kasnije. ima, ima. to ovisi o svrsi uporabe.
      ranije kastrirani volovi su mirniji a razviju i veći tjelesni okvir (zato se na slikama gdje su opregnuti vide samo ranije kastrirani) dok nekastrirani junci brže rastu od kastriranih te stoga ima smisla ostaviti junad na pušti duže nekstriranu ukoliko je cilj tov radi prodaje u, ne znam, Beč ili Budimpeštu. to niste naveli, jer ne znate.
      na slikama 4 i 8 su pak mješana krda, znači i krave i u 8 i bik i telad.

      Drugo, vaš navod da su na svim slikama osim jedne prikazana autohtona mađarska siva goveda te da je članak upravo zato krivo je netočan i samo pokazujete nivo vašeg neznanja…
      da gospon doktor, jesu. A sad ću vam otkriti jednu za nas u bivšoj Jugoslaviji jako poznatu sitnicu; mađarska siva goveda JEST sivo podolsko govedo koji pak JEST srijemski podolac! oni su u principu genetski ISTA pasmina! Srijem je do 1918 bio dio austro ugarske time je bio uključen u interne trgovinske tokove i dio poljoprivredne i Mađarske i Hrvatske, znači bilo je administrativno i ekonomski slobodno trgovanje i kretanje sive podolske pasmine unutar panonske doline. u cijeloj panonskoj dolini dominantna rasa goveda na pušti bila sivo podolsko govedo tj. mađarsko sivo govedo, sa svojim sitnim lokalnim varijacijama, istina, no u principu jedna pasmina.
      Tek kasnije, nakom prve i druge jugoslavije zbog zatvorenih granica i osnivanja vlastite knjige pasmine, dolazi do djeljenja populacija sivog podolskog goveda na srijemsko govedo, hrvatskog podolca, mađarsko sivo etc. no tu se – pogotovo za vremenski kontekst do 1918! – radi o jednoj pasmini.
      ovom izjavom samo pokazujete da u biti nemate pojma o čemu govorite.

      A dajte i da vam pomognem oko one jedne slike “druge” pasmine; radi se o landras simentalcima, tj. volovima koji su nastali pretapajućim križanjem podolca sa simentalskim govedom (što se vidi po dužim tanjim nogama i držanju atipičnom za simentalca), što se radilo radi veće mliječnosti i radi bržeg rasta teladi. to pretapajuće križanje je davalo volove koji nisu bili toliko izdržljivi kao čistokrvni podolci, no tada je uzgoj podolaca već opao.
      a drugo, kako to nije vol? jel ima vime? ja ga ne vidim. jel ima mošnju? ne vidim je.
      no jedno je sigurno, paori ne bi prezali krave u jaram bez ljute nužde. A ovo je 1935 na slici, ne 1945 kad je rat već bio pokupio sve i konje i volove. znači mogu biti samo volovi.

      Uz to, članak se radi o volovima u Somboru. Iako se fokusira na sivo podolsko govedo, ne znači da mora biti samo o njima. članak je o volovima i zato u principu članak obuhvaća sve pasmine goveda koje su korištene kao volovi u Somboru, što ne izostavlja ni simentalce. znači, ispravno je i njih uključiti.

      Materijal za gore navedeni članak je po mojem mišljenju i iskustvu potpuno točan, a vi nemate u biti pojma o čemu pričate, što se vidi po brljanju po pitanju pasmina, po pitanju uopće neprepoznavanja fizičkih odlika volova (tj. kako izgledaju), a pogotovo po u nenavodjenju ikakvih argumentara koji potkrepljuju vaše tvrdnje (a koje sam upravo pobio).

      Čestitam godpodinu Stepanoviću na njegovom civiliziranom odgovoru na takav drzak i u biti sujetan komentar.

      S poštovanjem autoru članka,
      M. Fumić

  • Milan Stepanović

    Hvala Vam g. Fumiću na korektnom i iscrpnom komentaru iz koga sam i ja imao šta novog da naučim. Na žalost, gospodin doktor nije se nikad posle javio, a lično mislim i da nije imao zbog čega da se javi. Srdačan pozdrav!

    • Hrvoje Glavačević

      Poštovani g. Stepanović,drago mi je što sam naišao na ovaj članak i čestitam vam na tome, drago mi je što ima ljudi poput Vas koji vole pisati o prošlim vremenima i vrijednostima.Koliko se ja u to razumijem sve ste točno napisali a gospodin dr.nema pojma o navedenoj materiji. Također mi je drago što se i gospodin Fumić uključio pa sam i od njega saznao dosta novih stvari koje me zanimaju vezane za Podolsku pasminu i volove od iste. Ja sam iz Strizivojne kod Đakova, uzgajam Podolce i koliko znam Podolac u Slavoniji i Vojvodini je ista pasmina a onaj u Mađarskoj je druga pasmina. Ja sam poznavao g. Radivoja Tišmu iz Beške koji je također uzgajao Podolce i bio sam kod njega, a također sam bio kod jednog uzgajivača kod Bačke Topole. Volio bih da se javite pa da možemo o ovome razgovarati. Srdačan pozdrav

      • Milan Stepanović

        Hvala Vam na javljanju g. Glavačeviću. Nisam posebno upućen u tematiku uzgoja volova (ovo je ovde jedna kratka istorijska beleška o tome koliku je vrednost i značaj za ravničare u Panonskoj niziji ranije imao uzgoj volova). Drago mi je da Vam se prilog dopao, a činjenica je da o tome baš nema mnogo literature, posebno ne istorijske. Vrlo sam raspoložen za svaki razgovor koji bi doprineo potpunjavanju mojih saznanja. Srdačan pozdrav!

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.