Poznati mađarski putopisac i novinar Karolj Verteši (Vértesi Károly, ) (rođenjem Karlo Virter) rodio se u Somboru 1843. godine, u nemačkoj porodici, kao sin Franca Virtera, velikog beležnika somborskog Magistrata. Ovde je završio osnovnu školu i niže razrede realke, a potom je pohađao gimnazije u Baji i Pečuju, kao i teološke studije u Kaloči. Prava je studirao u Pešti, a nakon odbranjene doktorske disertacije vratio se 1871. g. u rodni Sombor gde je dobio status počasnog županijskog notara i gradskog advokata.

Deset godina Karlo Virter je bio sekretar (pravnik) Somborske štedionice, a kasnije i član njenog Upravnog odbora. Godine 1885. porodično prezime Virter promenio je u Verteši. Bio je 1893. g. među osnivačima somborskog srpsko-mađarskog društva „Barátság – Bratstvo“, koje je bilo poznato i pod nezvaničnim nazivom „Vertešijeva družina“. od 1902. do 1907. g. bio je predsednik udruženja advokata u Somboru. Godine 1905. Karolj Verteši se nalazio na čelu Odbora za podizanje spomenika Jožefu Švajdlu u Somboru.




Verteši je bio jedan od osnivača i prvi predsednik Bačko-bodroškog književnog društva, osnovanog 1905. godine, kao i član Istorijskog društva Bačko-bodroške županije u Somboru. Godina je bio i dopisnik brojnih listova i časopisa. Tečno je govorio nemački, mađarski, srpski, francuski i italijanski jezik.

Karolj Verteši je znatan deo života proveo putujući. Proputovao je skoro sve zemlje Evrope, vanevropske mediteranske zemlje, kao i Severnu Ameriku. Putujući, neumorno je vodio zanimljive beleške o zemljama i ljudima, kao i o utiscima koje su posećene zemlje ostavljale na njega. Te beleške kasnije je štampao i objavljivao kao vrlo čitane i omiljene novinske reportaže i bogato ilustrovane putopise (po Alpima, Italiji, Egiptu, Palestini, Turskoj, Švedskoj, Norveškoj, Nemačkoj, Španiji, Portugaliji, Americi i drugim zemljama). Godine 1902. vodio je učenike i profesore Somborske trgovačke akademije na ekskurziju po Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Dalmaciji, što je u uslovima tadašnjeg saobraćaja i smeštaja u ovim predelima predstavljalo avanturu i podvig. Među njegovim putopisima su i AZ ALPESEK KÖZÖTT. BÉCSTŐL GENFIG. UTIRAJZOK (Među Alpima. Od Beča do Ženeve. Putopis, Sombor, 1878); UTIKÉPEK OLASZORSZÁGBÓL I-II (Slike iz Italije I-II, Sombor, 1881); KELETI ÉG ALATT. EGYIPTOMBAN ÉS PALESZTINÁBAN (Pod istočnim nebom. Egipat i Palestina, Budimpešta, 1898, 1900); KONSTANTINÁPOLY. UTIRAJZOK (Konstantinopolj. Putopis, Budimpešta, 1902); A ZOMBORI FELSŐ KERESKEDELMI ISKOLA TANULMÁNYÚTJA. BOSNYÁKORSZÁG, HERCZEGOVINA, MONTENEGRO, DALMÁT PARTVIDÉK (Studijsko puovanje somborske Trgovačke akademije. Bosna, Hercegovina, Crna Gora, Dalmatinska obala, Budimpešta 1903); HÁROM FŐVÁROS. BERLIN, KOPPENHÁGA, DREZDA (Tri prestonice. Berlin, Kopenhagen, Derezden, Budimpešta, 1903); AZ ÉJFÉLI NAP ORSZÁGÁBAN. SVÉDORSZÁG ÉS NORVÉGORSZÁG I-II (U zemlji ponoći. Švedska i Norveška I-II, Budimpešta, 1904); SPANYOLORSZÁG. PORTUGALIA (Španija. Portugalija, Budimpešta, 1906); KÖRUTAZÁS AMERIKÁBAN. ÉSZAKAMERIKAI EGYESÜLT-ÁLLAMOK. ST.-LOUISI VILÁGKIÁLLÍTÁS (Obilazak Amerike. Sjedinjene Američke Države; Svetska izložba u Sent Luisu, Sombor, 1908).






Karolj Verteši je posedovao bogatu biblioteku i kolekciju putopisnih dela, fotografija i geografskih karata. Nju je, sa sistematski sređenim listovima i časopisima u kojima je objavljivao svoje priloge, zaveštao je Gradskoj biblioteci u Somboru. Pred Prvi svetski rat Karolj Verteši se preselio iz Sombora u Budimpeštu, a proglašen je za počasnog građanina svog rodnog grada.

Umro je u Budimpešti 1917. godine.
M. S.