Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI

SOMBORSKE “SLUŽBENE” RODE

Kao i drugi veći panonski gradovi, imao je Sombor svoje niže gradske službenike – redare, odnosno pandure (preduslov je bio da govore tri jezika – mađarski, nemački i srpski), dobošare, odžačare, kočijaše, nadglednike pijaca i vašara itd. Ipak, osim Sombora, nijedan drugi grad nije imao i – službene rode!

Puna dva veka odvod atmosferskih i prisustvo podzemnih voda bio je skoro nerešiv problem za Sombor, kako u središtu grada (na današnjem „Vencu“), tako i u predgrađima. U središtu grada ovaj problem je, donekle, rešen puštanjem vode kroz veliki otvoren gradski šanac, iskopan za odbranu grada oko 1684/85. godine, pred povlačenje Turaka iz Sombora. U šanac, koji je pratio tok današnja četiri venca (pravilnije bi bilo reći da su sva četiri somborska venca i nastala prateći pravac šanca), puštena je tekuća voda iz rukavaca obližnje Mostonge, pa se ovde, u vreme jačih kiša, voda slivala sa nešto izdignutije okoline. Višak vode oticao je velikim šancem do Apatinskog puta, gde je bio prokopan nov šanac, koji je vodio sve do glavnog korita Mostonge.

Šanac na somborskom Vencu, prvih godina 20. veka

Posle prokopavanja Francovog ili Velikog Bačkog Kanala, koji je završen 1802. godine, gradski Magistrat je razmatrao načine za efikasnije odvođenje voda u kanal, pomoću sistema već postojećih šančeva. Ovaj sistem, koliko god bio važan za odvodnjavanje, toliko je i ružio središte grada – široki otvoreni šančevi bili su blatnjavi, neprijatnog zadaha i zagađeni prljavštinom, pa su predstavljali opasnost po zdravlje građana (zatrpani su tek početkom dvadesetih godina 20. veka).

I mada je krajem 19. veka šanac na Vencu (tada zvanično Unutrašnjoj varoši) postao nešto uređeniji, sa ozidanim prelazima ili mostićima, javio se novi problem – u njemu se namnožio velik broj žaba od čijeg nesnosnog kreketa građani nisu imali mira, te je bilo nemoguće uveče prošetati po korzou ili spavati kraj otvorenih prozora. Muku su mučile gradske vlasti šta da rade, dok jedan varoški poslužitelj nije predložio da se uhvati nekoliko roda, da im se jedna noga zaveže dovoljno dugim kanapom i da se puste kraj šanca. Predlog je prvo odbačen kao besmislen, ali posle još par dana nesnosnog večernjeg koncerta ogromnog kreketavog hora, gradski oci su se predomislili i pristali. Poslužitelj je rode prenosio svaki dan od šanca do šanca, a ove proždrljive ptice su, za svega par nedelja, desetkovale žablju napast i ulicama središta Sombora postalo je znatno snošljivije.

Milan Stepanović

Barska roda – ilustracija s razglednice (kraj 19. veka)

 

4 Komentara

  • Mira Mraovic

    Prelep tekst!
    HVALA MILANE!

    Radujem sa svakom novom danu i novom divnom tekstu o nasem voljenom gradu.

  • Milica

    Jutros mi je skrenuta pažnja od strane gospodina Le Kovacskai na Vaš sajt. U prvih par tekstova odmah mi je bilo jasno da će mi se dopasti i da moram pročitati sve tekstove.
    Čestitam! Ovo je divan i uspešan posao koji radite!
    Javiću se kasnije sa određenim utiscima, najverovatnije pohvala i čestitkama.
    S poštovanjem,
    Milica Paripović iz Subotice

    • Milan Stepanović

      Hvala Milice, trudim se da sajt ima podjednaku meru zanimljivosti i edukativnosti. Pozdrav!

Odgovorite Milica Otkaži

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.