DAMARI RAVNICE,  Književnost

SOMBORSKA RAVIJOJLA – PRVA SOMBORSKA SRPSKA PESNIKINJA

Sofija Stefanović, pesnikinja i učiteljica, kćer somborskog sveštenika i spisatelja Đorđa Stefanovića Kojanovog i Ljubice devojaštvom Stojačković, rođena je 1851. u Somboru. Osnovno obrazovanje stekla je u „Zavedeniju za vaspitanje i izobraženje srbskih kćeri“ u Somboru, kojim je upravljala Ana, supruga Isidora Nikolića-Srbogradskog, velikog župana i spisatelja. Tokom 1867. polagala je privatno propisane ispite u somborskoj Učiteljskoj školi. Udala se uskoro za učitelja Vasilija Lucića i od 1870. počela je da radi kao učiteljica u Kaću, gde je i umrla 1895. od sušice.

Zapis o krštenju Sofije Stefanović u somborskoj Svetođurđevskoj crkvi, od 18. juna 1851. god.

Poeziju je počela da piše još kao dvanaestogodišnja devojčica, nesumnjivo pod uticajem oca, bliskog Vukovog saradnika i starijeg brata Vladisava, talentovanog pesnika koji nikada nije dospeo do objavljivanja knjige. Sofija Stefanović bila je aktivan član somborske pripravničke omladinske družine „Venac“ gde je čitala svoju poeziju, i gde je „blistajući meteorskom svetlošću“ ubrzo uvažena kao nova nada srpske književnosti.

Sa nepunih 18 godina objavila je prvu i na žalost jedinu svoju knjigu – zbirku pesama „Ravijojle prvi let“, koja  je štampana u Somboru 1869. godine, u štampariji Andrije Vagnera, na 139 stranicа, veličine 20 x 14 cm. Prenumeraciju za zbirku, na koju se odazvalo čak 408 pretplatnika, oglasila je početkom decembra 1868. u novosadskoj „Zastavi“, naglašavajući da „…prvi let nosiće srpstvu moji 100 pesama, između kojih su nekoliko s nemačkog prevedene“.

Zbirka poezije Sofije Stefanović “Ravijojle prvi let”, štampana 1868. g. u Somboru

Pesme Sofije Stefanović odisale su naivnošću, ali i toplinom, nežnošću i rodoljubljem. Ipak, naišle su na nepotrebnu i nepravednu sarkastičnu kritiku u prikazu iz pera Steve V. Popovića u Letopisu Matice srpske, nakon čega se očekivani „Drugi let“ nemilosrdnom kritikom razočarane mlade pesnikinje, nikada nije pojavio.

Kritika Strevana V. Popovića u Letopisu Matice srpske

Ipak, nekoliko njenih kasnijih pesama objavljeno je u novosadskom “Javoru” 1884. godine.

Pesma Sofije Stefanović objavljena u “Javoru” 1884. god.

Za šezdesete godine 19. veka, kada ni mnogi poznatiji srpski pesnici nisu pisali poeziju visokih dometa, sedamnaestogodišnja Sofija Stefanović ostavila je, između ostalih, i rodoljubive završne stihove pesme „Kazala bi“:

…Čuvaj život jer mi treba
A tako mi plava neba –
Da ne želim ja umreti,
Kada Srbin svoje sveti!

Kucaj srce samo ti’o
Za rod srpski sveti mio
Za Srbinstvo dično tvoje
Tu uživaj blago svoje!

M. S. 

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.