Sentomaška (srbobranska) srpska graničarska porodica Nikolić (nadimka Džaver), dobila je plemstvo 1751. godine, kada je carica i kraljica Marija Terezija plemićku povelju i grb dodelila poručniku Šajkaškog bataljona Živanu Nikoliću iz Sentomaša.
Njegov potomak bio je Isidor Nikolić, sa kasnije dodatim plemićkim pridevom „Srbogradski“ (1806-1862), kome je, sa ocem Simeonom i četvoricom braće, potvrđeno plemstvo u Bačko-bodroškoj županiji 1831. godine. Nakon završenih studija prava u Pešti, kao mlad advokat Nikolić je došao u Sombor, gde se 1831. g. oženio Anom, kćerju Davida Konjovića, uticajnog somborskog senatora, a kasnije i gradonačelnika.
Nikolić je stupio u službu Bačko-bodroške županije, te je, uskoro, postao veliki županijski beležnik. Bio je poslanik na crkveno-narodnim saborima u Karlovcima 1837. i 1842. godine. Tokom 1843. odlazi u Budim za sekretara Carskog namesničkog veća, ali se posle jedne godine vraća u Sombor. Ovde je 1845. g. bio među osnivačima somborske Srpske čitaonice. Na početku Mađarske revolucije, u martu 1848. godine, Isidor Nikolić je bio jedan od uglednih srpskih intelektualaca, koji su se, zahvaćeni revolucionarnim raspoloženjem, oglasili nacionalnim srpskim programom, a sam Nikolić je, uz Jašu Ignjatovića i Đorđa Stojakovića, bio jedan od autora ovog programa. Tokom većeg dela Mađarske revolucije boravio je u Beču, a nakon nje, i posle ukidanja županijske uprave, Isidor Nikolić je, carskom odlukom, 1849. g. postavljen na visok položaj diskritskog komesara, odnosno vrhovnog župana Bačkog, Torontalskog i Vršačkog okružja, sa sedištem u Somboru. Na tom položaju ostao je tri godine, do 1852, kada je ovo zvanje ukinuto. Još godinu dana obavljao je posao carsko-kraljevskog guberijalnog savetnika, a 1853. g. je penzionisan i do smrti (1862) živeo je u Somboru. Stanovao je u kući koja se nalazila na mestu kasnijeg zdanja Preparandije, koje je 1895. godine, svojim sredstvima podigao srpski patrijarh i nekadašnji somborski prota Georgije Branković.
Zahvaljujući Nikoliću i njegovoj podršci kao vrhovnog župana, u Somboru je 1850. g. osnovana prva gradska pozorišna trupa – Društvo srpskog pozorišta, koje nije dugo trajalo, ali je utemeljilo pozorišni život u Somboru. Njegova supruga Ana, rođ. Konjović, pokrenula je 1852. g. u Somboru prvi Zavod za vaspitanje i obrazovanje srpskih kćeri.
Nikolić je bio i autor nekoliko zapaženih knjiga: „Car Lazar ili padenije serbskog carstva“ (tragedija u pet činova iz 1835), „Spomeni naroda serbskog u vizantiskim spisateljima“ (zbirka dokumenata iz 1843), „Vojvodstvo Serba austrijski“ (istorijsko-politička studija iz 1849) i „Vrhovno županstvo Isidora Nikolića Srbogradskog nad Bačkim, Torontalskim i Vršačkim okružjem godine 1849, 1850, 1851. i 1852“ (istorijsko-memoarsko delo iz 1852, koje je, odmah po objavljivanju, zaplenila i uništila austrijska Državna cenzura). Osim toga, objavljivao je ode i pesme u Letopisu Matice srpske, Narodnom listu i Sedmici. Bio je i počasni član Matice srpske.
Sačuvan je i plemićki grb Isidora Nikolića Srbogradskog, na kome se nalazio štit, na čijoj su plavoj pozadini postavljene dve kose srebrne grede. U sredini štita, između greda, nalazio se zlatan lav, u gornjem levom uglu zlatna zvezda šestokraka, a u donjem desnom uglu srebrn mesec. Na kruni iznad kacige predstavljena su dva ukrštena viteška koplja. Oko štita se nalazio srebrno-plav plašt.
M. S.
1 Komentar
Nikolic Miodrag
Dobar dan svima.
Zovem se Miodrag Nikolic, rodom iz Panceva. Interesuje me sve o porodicnom poreklu. Znam samo osnovne stvari :
– otac Branko, rodjen u Perlezu, Banat, Vojvodina, 1929.
– deda Milivoj, rodjen u Perlezu, Banat, Vojvodina, 1902.
– pradeda Nikola, ne znam gde je rodjen, ali je verovatno mogao biti rodjen izmedju 1875. – 1880.
– cukundeda Sima, o njemu ne znam nista vise. Pretpostavljam da je mogao biti rodjen izmedju 1850. – 1860.
Pradeda Nikola je, osim mog dede Milivoja, imao jos cetvoro dece :
– sina Slavka – o njegovim potomcima znam dosta, neke sam i upoznao licno
– cerku Milevu – mozda se udala u Sapcu, o njenim potomcima znam tek ponesto
– cerku Nevenku – o njenim potomcima znam gotovo sve, vecinu sam upoznao licno
– sina Radu, on je umro kada mu je bilo 20 godina
Pradeda Nikola je decu izrodio sa Katicom, rodjenom Necakov. Na Necakove sam naisao u Zrenjaninu i u Centi. Kada kazem naisao, mislim na to da sam nasao neke tragove pretrazivanjem interneta.
Nekako se nadam da je i moj pradeda Nikola, a mozda i moj cukundeda Sima, iz neke okoline Zrenjanina. To bi barem meni licno olaksalo pretragu, koju zajedno sa bratancem nameravam uskoro da zapocnem.
Krsna slava je Sveti Georgije.
Ukoliko neko ima bilo kakvih podataka, molim da me obavesti putem e-maila na adresu mnikolic_26@yahoo.com, ili putem telefona na broj 069/3003931.
S postovanjem,
Nikolic Miodrag
Pancevo