DAMARI RAVNICE,  Književnost

SOMBORAC – PRVI SRPSKI DEČJI POZORIŠNI PISAC

Kuzman (pisan i kao Kozma), sin sveštenika somborske Svetođurđevske crkve Dimitrija Josić, rođen je 1765. g. u Somboru, gde je pohađao osnovnu slavenoserbsku, a zatim i Latinsku školu. Tokom 1786/87. g. završio je i učiteljski tečaj u somborskoj Mrazovićevoj „Normi“, nakon čega je bio učitelj u Somboru (1788-1790, 1791) i Subotici (1790). Posle 1791. g. prešao je za učitelja  „Slavenosrbskog normalnog učilišta“ u Pešti, čiji je, neko vreme, bio i upravitelj. Tu je počeo da se bavi književnim i pedagoškim radom. Neuspešno je 1803. g. konkurisao za direktorsko mesto srpskih škola u Temišvarskom školskom distriktu. Kako sam navodi, radio je i sa onim učenicima koji su pohađali katoličke škole u Pešti, i gimnaziju, podučavao ih je u nedeljnim i prazničnim danima čitave sate pre liturgije u dužnostima prema Bogu, vladaru i bližnjima.

Potpis Kozme Josića

Kada je 1812. g. pokrenuta Srpska preparandija u Sentandreji, Kozma Josić se prijavio na konkurs za profesora, na kome je primljen (kao privremen profesor) tek kada je ugledan karlovački profesor slavenske gramatike Dimitrije Isailović, zbog smetnji koje mu je pravio mitropolit Stratimirović, odustao od svoje kandidature (molbi za postavljenje priložio je i zvanična uverenja u kojima se pominje da je primernog i moralnog vladanja, a u njima je bio zapisan kao eruditus Dominus i moderator iuventutis Serbicae). Carskim dekretom od 1. decembra 1812. g. Kozma Josić je imenovan za preparandijskog profesora gramatike i crkveno-slovenskog jezika. Ujedno, u svojstvu dekana Nastavničkog veća, Josić je izabran i za seniora (upravnika) sentandrejske Preparandije i trebalo je tokom narednih 15 meseci da rukovodi njenim radom. Ubrzo, s proleća 1813. godine, razboleo se i vratio u Peštu, gde je poživeo još duže od dve decenije („Novine serbske“, Dimitrija Davidovića, zabeležile su u br. 78, od 4. novembra 1813. godine, da je car primio ostavku Kozme Josića, učitelja gramatike i maternjeg jezika u Slavenoserbskom preparandijskom učiteljištu u Senatandreji).

Molba Kozme Josića za prijem među nastavnike prve Srpske preparandije iz 1812. god.
Potpis Kozme Josića kao seniora Srpske preparandije u Sentandreji 1812. god.

Književnim radom, u kome su preovlađivali kratki sastavi, pretežno statistički i pedagoški, Kozma Josić počeo je da se bavi ubrzo po preseljenju u Peštu, kada je, prvi u Srba, štampao izveštaje o polaganju školskih ispita, koji su, najčešće, sadržavali svega nekoliko stranica, sa imenima kandidata, pozdravnim govorom i rasporedom ispita, a kasnije i sa prigodnim đačkim dijalozima. Prema izveštaju recenzenta (verovatno mitropolita Stefana Stratimirovića) u časopisu Ludviga Šedijusa, publiciste i profesora grčkog jezika na peštanskom Univerzitetu, Kozma Josić je svoje izveštaje objavljivao od 1792. do 1802. godine, a ugledajući se na njega, uskoro su i drugi nastavnici srpskih škola, u Sentandreji, Temišvaru, Vršcu, Somboru, Kanjiži i Osijeku počeli da štampaju i objavljuju slične izveštaje.

Prvi Josićev školski izveštaj iz 1793. god.

U Beču je 1794. godine, na osam stranica, objavljen i Josićev sentimentalan đački dijalog „Razglagolstvije meždu učenikami“, koji su njegovi učenici prikazali, kao pozorišnu predstavu, krajem avgusta te godine, čime se Kozma Josić uvrstio u pionire svetovnog školskog pozorišta u Srba. U svom prvom kratkom dečjem pozorišnom dijalogu Josić opisuje zamišljen razgovor tri dečaka (Natanaila, Siluana i Petra), ali je njihov jezik u potpunost crkvenoslovenski i teško razumljiv običnom gledaocu, a sadržina razgovora nesvojstvena uzrastu dečaka. Uloge dečaka glumili su Stefan Rakičević, Stefan Jorgović i Jovan Muškatirović.

Naslovna strana prvog dečjeg pozorišne igre iz pera Kozme Josića iz 1794. god.
Prve stranice “Razglagolstvija…” iz 1794. god.

Dve godine kasnije Josić piše još jednu kratku dečju predstavu, koja je štampana i objavljena u Budimu 1796. godine, istog naslova kao i prethodna knjižica. Ovaj put dijalog vode tri dečaka sa imenima Milutin, Radoslav i Hranimir, koje su u predstavi glumili Dimitrije Kostić, Jovan Trifunović i Antonija Monastirlić. I ovaj đački dijalog napisan je na teško razumljivo crkvenoslovenskom jeziku. Kao moto knjižice citirane su Horacijeve reči: Igrajući učim se (Ludendo discimus).

Naslovna strana naredne dečje pozorišne igre Kozme Josića iz 1796. god.
Prve stranice “Razglagolstvija…” iz 1796. god.

Osim školskih izveštaja i đačkih dijaloga, Josić je objavio još nekoliko knjiga, o lepom ponašanju („Pravila čestnog obhoždenija“, 1794), sa stihovanim savetima mladim bračnim parovima („Bračno pjenije“, 1804), o školskim pravilima, odnosno pravilima ponašanja učenika („Pravila učilišna“ 1805, 1815), kao i knjižice pohvalnih beseda i oda. Kozma Josić je umro u Pešti 4/16. jula 1835. godine.

Josićevo “Bračno pjenije” iz 1804. god.
Treće izdanje “Školskih pravila” iz 1815. god.

Kozma Josić, svakako, nije bio pisac značaja i veličine svog učitelja Avrama Mrazovića i drugih Mrazovićevih učenika i nastavljača, i sva njegova izdanja imaju karakter knjižica ili kratkih priručnika i izveštaja, ali, uz svu, pomalo i dirljivu, naivnost u temama i zastareo crkvenoslovenski jezik, ne može da mu se ospori inventivnost, upornost i doslednost u želji da unapredi i štampanim delom ostavi traga o svojoj delatnosti.

M. S. 

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.