Osim u poimeničnim turskim popisima stanovnika Sombora iz 1570. i 1578. godine, najstariji podaci o somborskom srpskom stanovništvu zabeleženi su u pomenicima Krušedolskog i Kruševskog manastira.
Od prve polovine 16. veka, pa do pred kraj 17. veka, pravoslavni kaluđeri manastira Krušedola na Fruškoj Gori i manastira Kruševa u Polimlju, imali su dozvolu turskih vlasti da na teritoriji tadašnje Turske carevine prikupljaju priloge za svoje manastire, obilazeći predele naseljene Srbima, od Kosova i Makedonije, preko Slavonije, Srema, Banata i Bačke, sve do Budima, Pešte i severnih predela nekadašnjeg Ugarskog kraljevstva.

U svojim knjigama priložnika (pomenicima) kaluđeri su beležili imena ljudi koji su prilagali darove za manastir bilo u novcu, bilo u poljoprivrednim proizvodima ili u sitnijoj i krupnijoj domaćoj marvi. Mada vreme posete pravoslavnih kaluđera Somboru nije zabeleženo, Krušedolski pomenik (koga je opisao Stojan Novaković 1875. god.) datiran je u drugu polovinu 16. veka, a zabeležena poseta Somboru dogodila se, svakako, pre 1591. g. (Sombor se nalazio na 25. listu ovog pomenika, dok se na 42. listu nalazio zapis iz Pešte, sa naznačenom 1591. godinom). Pomenik koji je opisao Stojan Novaković nije sačuvan, ali je kasnije u Turn Severinu pronađen još jedan, verovatno stariji rukopis Krušedolskog pomenika, koji na 112. listu donosi popis priložnika, iznad čijih imena je zapisano Varoš Sonbor. Tri različita ćirilična rukopisa u ovom pomeniku beleže 92 imena somborskih srpskih stanovnika oba pola, zapisanih, verovatno, u tri navrata, krajem 16. i tokom prve polovine 17. veka. Među njima se nalaze i imena prezvitera Miloša i monaha Petronija, što ukazuje da je u to vreme u Somboru postojala i pravoslavna crkvica, koju u svojim zapisima iz 18. i 19. veka pominje hronika somborskog franjevačkog manastira, kao i Nikola Đ. Vukićević.

Među somborskim Srbima, priložnicima manastiru Krušedolu, zabeležena su lična imena (prezimena ili patronimi nisu zabeleženi): Avram (tri osobe), Aranit, Bogoje, Vasilije, Vuja, Vujica, Vuk (dve osobe), Daba, Dragić, Dragoje, Živko, Ivan, Ilija, Janko, Jova (dve osobe), Jovan (tri osobe), Jovica, Laza (pet osoba), Marko, Milivoj, Miloja, Miloš, Mihailo, Mišljen, Nikola (dve osobe), Obrad, Ostoja, Pavle, Petko, Petronije, Prodan, Radota, Rajčeta, Raosav, Sava, Sima, Stanko, Stepan, Stojak, Stojan (dve osobe), Subota i Filip. Somborske Srpkinje zabeležene su imenima: Anđelija (dve osobe), Anica, Vujana, Vuka, Doka, Đurđija, Zora, Jageta, Jaglika, Jagoda, Jana (tri osobe), Janina, Jovana (dve osobe), Kanda, Kovinka, Komnenija, Latinka, Ljubava, Ljubica (dve osobe), Manda, Mara (tri osobe), Milana, Milica, Ružica (dve osobe), Sazdana, Slavna, Stana, Cvija, Cvjeta i Čava. Onomastička struktura navedenih imena somborskih pravoslavnih priložnika izrazito je srpska, bez tragova vlaške (romanske).
U drugom, Kruševskom pomeniku, koji nije sačuvan, poseta monaha Somboru bila je zabeležena nakon 1629. godine.

Podaci iz ova dva pomenika najstariji su srpski podaci o stanovnicima Sombora.
Milan Stepanović