Porodični nadimci ili ime “po ruganju” imale su skoro sve somborske porodice, kako srpske, tako i bunjevačke. Porodični nadimak najčešće je nastajao prema imenu ili ličnom nadimku relativno skorijeg pretka porodice (mada ima i porodica, poput Bošnjaka-Vranješevih, čiji je nadimak stariji od dva i po stoleća), njegovoj psihičkoj ili fizičkoj osobini, poslu kojim se bavio, ličnom umeću, nekom neobičnom događaju koji ga je karakterisao itd.
Nadimci su prenošeni s kolena na koleno i omogućavali su da se unutar već velikih i razgranatih porodica istog prezimena razlikuju pojedine grane. To je bilo posebno važno za somborske Bunjevce, koji su dugo predstavljali oko trećine ukupnog stanovništva grada. Kako je broj njihovih porodica bio relativno mali (par desetina), porodični nadimci bili su nužni da se tačno definiše pripadnost, pa su čak i pojedina sklapanja braka bila moguća u okviru porodica sa istim prezimenom, ako su različitih nadimaka.
Bunjevački hroničari su bili vredni, pa su sakupili sve ovdašnje nadimke bunjevačkih porodica (na žalost, to za srpske somborske porodice nikad nije sabrano ovako, na jednom mestu). U prilogu koji sledi možete pročitati koji su bili nadimci somborskih bunjevačkih porodica tokom 20. veka (mnogi od njih poticali su iz 19, a pojedini i iz 18. stoleća):
ANTUNIĆ = Vrebac (Vrebacovi);
BERETIĆ = Ciganj (Ciganjovi); Pilja (Piljini); Šamićev (Šamićevi);
BOGIŠIĆ = Pušak (Pušakovi);
BOŠNJAK = Baba-ana (Baba-anini); Kilica (Kilice, Kilicovi, Kilicini); Kusija (Kusijini); Macan (Macanovi); Vranješev (Vranješevi);
BUDIMAC = Križ (Križovi);
BUDIMČEVIĆ = Markula (Markulani, Markulanovi);
CIGIĆ-PARČETIĆ = Alba (Albini), Kažimu (Kažimunovi);
ČERČEVIĆ = Bruda (Brudini);
ČUVARDIĆ = Bums (Bumsovi); Farbar (Farbarovi); Kaurin (Kaurini);
DOROTIĆ = Joja (Jojini); Pura, Pure (Purini, Purinovi);
DUJMOVIĆ = Cepa (Cepovi);
DŽINIĆ = Pacan (Pacani, Pacanovi) – Sombor i Čonoplja; Truja (Trujini);
ĐURKOVIĆ = Švraka (Švrakini);
FIRANJ = Fića (Fićini); Micin (Micini, Micinovi);
FRATRIĆ = Čonka (Čonkini); Milak (Milakovi, Milaci); Škoran (Škorani, Škoranovi);
GLUVIĆ = Mućkoš (Mućkoši, Mućkošovi); Pitlić (Pitlići, Pitlićovi);
GROMILOVIĆ = Buro (Burini); Gajger (Gajgerovi); Pogačica (Pogačicini);
HORNJAK = Ideja (Idejini);
IVANČEVIĆ = Badnjak (Badnjakovi); Klesa (Klesini);
JOZIĆ = Đompar (Đomparovi); Koštanov (Koštanovi);
JURIŠIĆ = Dudaš (Dudašovi);
KALMAR = Vrebac (Vrebacovi);
KEKEZOVIĆ = Kekez (Kekezi);
KOPILOVIĆ = Dančin (Dančini);
LEMIĆ = Ribizla (Ribizle, Ribizlini);
LIŠČEVIĆ = Lisac (Lisci, Liscovi);
LUKIĆ = Šumaja (Šumajini);
MARKOVIĆ = Kapetani (Kapetanovi);
MATARIĆ = Cigaretle (Cigaretlini); Kokicin (Kokicini); Lenkin (Lenkini); Varnjačar (Varanjačari, Varnjačarovi);
PALIĆ = Jurgoš (Jurgoši, Jurgošovi);
PARČETIĆ = Franjetin (Franjetini); Papa Josa (Papa Josini); Paradajz (Paradajzovi); Pesnica (Pesnicini); Rčak, Rčkovi (Rčkovljani); Tuniš (Tunišini); Tušica (Tušicini); Sirotan (Sirotani); Skutan (Skutani, Skutanovi); Sveti Pere (Sveti Perini);
PAŠTROVIĆ = Bradanoš (Bradanošovi); Klapec (Klapecovi); Rendeš (Rendeši, Rendešovi);
PEKANOVIĆ = Andričak (Andričani); Kika (Kikini); Nenačak (Nenačakovi); Peka (Pekini); Škilja (Škilje, Škiljini);
PLETIKOSIĆ = Pašin (Pašini);
PROBOJČEVIĆ = Ćale (Ćalini) – u Čonoplji; Šudronja (Šudronjijevi);
RAIČ = Buro (Burini); Čičala (Čičale); Garac (Garacovi); Koritar (Koritari, Koritarovi); Srebro (Srebrovi);
VUKOVIĆ = Kišrac (Kišraci, Kišracovi); Koloper (Koloperi, Koloperovi); Sita (Sitini);
ŽULJEVIĆ = Sovoljuga (Sovoljugini).
M.S.
3 Komentara
Evica Matarić
Poštovani,
Dajem sebi slobodu, kao snaja Lenkinih, da objasnim špic-name i dopunim podacima koje sam čula od starih kad sam ušla u familiju. Grana Matarića kojoj pripadaju Lenkini su Brdari, Nadimak su dobili po trojici braće koji su se prvi doselili na ove prostore ( iz BiH, Dalmacije ne znam tačno). U ruksacima su nosili novce, zlatnike i da ih ne bi uz put opljačkali natrpali su od gore brda (delovi razboja na kom se i danas prave grkljani za Božićnu supu). Od njihovih potomaka danas je najstariji Stipan Matarić Beli i drugi krak Franja Matarić Lenkin. Franjin dida,Vranja, je bio sin jedinac Lenkin, čiji je otac nestao u ratu 1910-e. Majka Lenka je sama othranila sina, završila gradnju salaša u Bogišićima i kuću u gradu, sačuvala imanje i kasnije sa sinom uvećala imetak.
Srdačan pozdrav,
Evica Matarić ex Patarica, Marijina školska drugarica
Milan Stepanović
Hvala na dragocenim dopunama.
Petar Stojkov
Pozdravljam Evicu i njenog muza Franju Matarica, kao i Milana, pisca ovog vrednog clanka. Na u komentaru spomentom salasu , u Bogisicima, sam proveo mnogo zimskih i letnjih raspusta sezdesetih i sedamdesetih godina proslog veka. To je bio jedan izdvojen salas. Do prvog komsije, Cikinog i Sekinog salasa je bilo nekoliko stotina metara. Kamenog puta , a ni struje, tada nije bilo. Do varosi se islo, ne tako cesto, paorskim kolima ili saonicama. Secam se, konji su se zvali Neger i Negenta, a njihovo zdrebe Negotin. Tada su na salasu ziveli mama Berta, kako smo je svi zvali, bac Franjina zena i njihov sin Ivan, Evicin svekar. U okviru salasa je bio jos jedan mali salas gde su ziveli pomocni radnici, teta Marija i cika Florijan, inace rodom iz Slavonskog Samca. Mama Berta je dosta cesto pravila goste. Na jednom od tih goscenja je bio i nas tamburaski orkestar pa je bilo dosta pevanja i igranja. O tom dogadjaju su pisale Somborske novine, a postoji i film koji je snimio bivsi gimnazijski profesor Franja Mataric. Pozdrav.