Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI

JEDAN MILENIJUM APATINA

Apatin je naselje na levoj obali Dunava, čiji urbani kontinuitet može da se prati još od početka 11. veka, kada je dunavsko ostrvo Obod, na kome će kasnije nastati preteča Apatina, prvi ugarski krunisani hrišćanski kralj Stefan 1011. g. podario, kao posed, udaljenoj Vespremskoj opatiji. Mnogobrojni arheološki tragovi u Apatinu i njegovoj neposrednoj okolini ukazuju na dugo prisustvo ljudi još u praistoriji, od neolita do latenskog doba. U vreme rimske provincije Panonije, od današnjeg Apatina je, u pravcu jugozapadne Bačke, izgrađen velik rimski odbramben šanac, odnosno nasip.

Polovinom 14. veka (1350) Apatin je u posedu Kaločke nadbiskupije, a pripada teritoriji kraljevske Bodroške županije. Zahvaljujući blizini Dunava i rečnom prometu naselje je relativno rano dobilo status trgovišta, sa sudijom i zakletnicima na čelu, a bilo je i sedište upravitelja (oficijala) nadbiskupskog vlastelinstva. Početkom 15. veka ugarski kralj Žigmund Luksemburški darovao je srpskom despotu Stefanu Lazareviću, osim ostalog, i posed Apatin, kojim je 1417. g. upravljao despotov činovnik (namesnik) Nikola Peretnić. Tokom narednih decenija, sve do vremena turske uprave, naselje se ponovo javlja kao nadbiskupski posed. U to vreme trgovište Apatin je posedovalo svoje ribnjake, vodenice i rečno pristanište, a krajem 15. veka sagrađena je ovde i omanja tvrđava. Apatin je ucrtan i na prvoj (Lazarusovoj) mapi Ugarske iz 1528. godine.

Apatin ucrtan na Lazarusovoj mapi Ugarske iz 1528. god. (detalj)
Apatin na mapi Matijasa Zinta 1567. god. (detalj)

Nakon Mohačke bitke (1526) i u vreme konačnog turskog zauzimanja većeg dela Kraljevine Ugarske (1541), Apatin je izgubio svoj dotadašnji značaj, pa se pominje samo kao selo u somborskoj nahiji, u kome je 1570. g. bilo svega 14 domova (12 hrišćanskih i dva turska). Austrijska carska vojska doprla je do Apatina krajem avgusta 1687. godine.  Na crtežu F. N. Spara de Bensdorfa, topografa princa Eugena Savojskog, prilikom logorovanja vojske kod Sombora, u julu 1697. godine, ucrtan je i Apatin kao naselje na Dunavu, sa crkvom i nekoliko kuća.

Apatin ucrtan na crtežu topografa F. N. Spara de Bensdorfa 1697. god. (detalj)

U vreme ponovnog uspostavljanja županijskog administrativnog sistema u Bačkoj, krajem 17. i početkom 18. veka, Apatin je bio nenaseljena pustara u somborskom okrugu. Sa simbolom naseljenog mesta Apatin je ucrtan na Marisljijevoj mapi Dunava i podunavskih naselja iz 1726. godine, ali kao naseljeno mesto nije zabeležen na popisima Bačke županije iz prve polovine 18. stoleća.

Apatin na mapi iz 1700. god.
Apatin na Marsiljijevoj mapi Dunava 1726. god. 8detalj)

U prvoj kolonizaciji Nemaca iz vremena vladavine carice Marije Terezije, u Apatin je, krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina 18. veka, naseljeno više stotina nemačkih porodica, većinom sa reke Rajne, među kojima je bilo dosta mlinara, ribara i lađara, ali i stolara, kovača, grnčara, tkača, sedlara, čizmara itd. Ovde se ponovo nalazilo važno pristanište za teretne lađe, a podignut je i velik žitni magacin Bačke komorske administracije. Apatin je u drugoj polovini 18. veka predstavljao najvažniji tranzitni centar za kolonizaciju nemačkog stanovništva u Bačku, koje je dolazilo Dunavom do apatinskog pristaništa, odakle je raseljavano u pravcu novih odredišta. Osim toga, naselje se razvilo i u snažno zanatsko središte severozapadne Bačke.

Apatin na mapi Bačke županije iz 1748. god. (detalj)
Pečat Apatina iz 1751. god. (bacanje s mosta u reku Sv. Ivana Nepomuka)
Najranija mapa tek naseljenog nemačkog Apatina i teritorije naselja iz 1755. god.

Apatin je ubrzano rastao i napredovao, pa je već 1755. g. dobio status trgovišta ili varošice u Bačkoj županiji, sa nedeljnim pijačnim danom i s pravom na održavanje četiri godišnja vašara. Godine 1763. u njemu je bilo preko 500, mahom nemačkih, domova. Posle velike poplave 1795. g. veći deo naselja preseljen je na lokaciju gde se grad danas nalazi. Polovinom tridesetih godina 19. veka Apatin je skoro čisto nemačko naselje u kome ima 895 kuća i 7.281 stanovnik, a za ovdašnje stanovnike zabeleženo je da su marljivi, ekonomični i stoga imućni. Razvijeno je zanatstvo, koje je uživalo esnafske privilegije, a nastajali su i prvi industrijski objekti (ovde je još od 1756. g. radila jedna od najstarijih pivara, u posedu Bačke komore, na prostoru današnje Vojvodine). Od 1764. g. u Apatinu radi i velika tkačka radionica. Blizina Dunava vekovima je znatno uticala na razvoj privrednih grana vezanih za reku, pre svega na ribarstvo, mlinarstvo i lađarstvo.

Apatin i okolina na mapi iz 1783. god. (detalj)
Apatin na mapi iz 1789. god.
Veduta Apatina iz 1815. god.

Krajem 18. veka u Apatinu je bilo čak 200 profesionalnih ribara, a od 1773. g. postojao je privilegovani apatinski ribarski, lađarski i mlinarski ceh. Austrijski car Franc I dodelio je 1830. g. apatinskim ribarima isključivo pravo da organizuju ribolov na Dunavu od Mohača pa do Oršave (Đerdapa). Posle ukidanja cehova, u Apatinu je 1876. g. osnovano udruženje „Ribarsko bratstvo“, u kome se, pred Drugi svetski rat, nalazilo 500 ribolovaca, koji su, u dobrim godinama (npr. 1927), imali godišnji ulov od 1.500 tona dunavske ribe.

Apatinski alasi, prva polovina 20. veka
Apatinski alas kuva riblji paprikaš, oko 1900. god.
Apatinsko pristanište početkom 20. veka
Apatinsko pristanište početkom 20. veka, na ručno bojenoj fotografiji

Atar Apatina prostirao se 1805. g. na 26.565 i 6/8 starih jutara. Najveće površine atara zauzimale su šume (6.623 jutra), oranice (5.832 jutra), tekuće i stajaće vode (4.681 jutro) i livade (2.563 jutra).

Atar trgovišta Apatin 1805. god.

Broj stanovnika rastao je kroz ceo 19. vek, a prema popisu iz 1900. g. u Apatinu, koji je bio okružno administrativno središte, bile su 2.262 kuće, sa 13.940 stanovnika (većinom Nemaca), a apatinski atar prostirao se na 21.189 katastarskih jutara. Prosvetni i kulturni razvoj naselja bio je na zavidnoj razini, a njegova arhitektura i urbano uređenje imali su sve karakteristike dobro uređenih panonskih varošica. U Apatinu je, u drugoj polovini 19. veka, radilo 36 ciglana, koje su, osim čuvene apatinske cigle, proizvodile i crep. Posle 1918. g. Apatin je pripao Kraljevini SHS (Jugoslaviji).

Apatin na mapi iz 1870. god. (detalj)
Katolička crkva u Apatinu podignuta 1798. god. (fotografija s početka 20. veka)
Gradska kuća u Apatinu, početak 20. veka
Glavna ulica u Apatinu početkom 20. veka
Šeferov hotel u Apatinu, početkom 20. veka
Jedna od nekoliko desetina apatinskih ciglana, početkom 20. veka, na ručno bojenoj fotografiji

U vreme okupacije (1941-1944) u Apatinu je deo nemačkog stanovništva podržavao fašistički pokret i učestvovao u SS-jedinicama, ali je ovde delovao i pokret na čelu sa župnikom Adamom Berencom, čiji je časopis „Doe Donau“ bio antifašistički, a naredba za hapšenje župnika Berenca stigla je lično od Hermana Geringa. Apatinski Jevreji su deportovani u nacističke logore u proleće 1944. godine. Pred dolazak Crvene armije i jugoslovenskih partizana deo ovdašnjeg, mahom imućnijeg nemačkog stanovništva povukao se sa nemačkom i mađarskom okupacionom vojskom, a preostali apatinski Nemci ostali su ovde smatrajući da nisu počinili nikakve zločine. Ipak, nekoliko nedelja posle oslobođenja jedan deo apatinskih Nemaca bio je zatvoren u somborsku ozloglašenu “Kronić-apalatu”, gde je mučen i ubijen, a većina preostalog apatinskog nemačkog stanovništva bila je deportovana u logore u Gakovu i Kruševlju, gde je desetkovana bolestima, glađu i okrutnim postupcima logorskih vlasti. Preživeli logoraši iselili su se u Nemačku nakon tri godine boravka u logoru (1948).

Na mesto raseljenog nemačkog stanovništva, u Apatin je 1946. g. kolonizovano srpsko stanovništvo poreklom iz Like. U vreme socijalizma grad je bio opštinsko središte i imao je snažnu industriju, ali se demografski znatnije nije razvio. U poplavi juna 1965. g. Dunav je neposredno ugrozio Apatin (Dunav je dostigao nivo od 825 centimetra), izlio se i preplavio puteve i objekte, pa je i deo stanovništva moraao da bude evakuisan. Posle ove polave izgrađene su dve odbrambene linije, koje su uspešno obuzdavale reku tokom narednih decenija.

Apatinska pivara tridesetih godina 20. veka
Apatinska pivara danas
Pravoslavni hram Sv. apostola u Apatinu počeo je da se gradi 1998, a osvećen je 2008. god.
Apatin danas

Prema popisu iz 2011. g. Apatin je imao 17.411 stanovnika, a apatinska opština (sa naseljima Kupusina, Sonta, Svilojevo i Prigrevica) 28.929 stanovnika.

            Milan Stepanović

6 Komentara

  • Neven Popovic

    Mnogo više se moglo dodati. Tokom nacističke okupacije je u Apatinu delovao jak antinacistički pokret na čelu sa župnikom Adamom Berencom, čiji je časopis “Die Donau” bio antinacistički i od samog H geringa je stigla naredba da se Berenc uhapsi. Adama Berenca su podržavali mnogi rimokatolički sveštenici, posebno medju Nemcima u Bačkoj znajući da nacizam ne može da pobedi i kakvo je to zlo posebno za Nemce. Takodje u Apatinu su Jevreji živeli normalno sve dok Hitler nije okupirao Madjarsku 1944 kad su Jevreji deportovani. Iz Apatina je poreklom čuveni Pal Abraham holivudski kompozitor. U Apatinu je jedna od četiri preostale vojvodjanske Jevrejske sinagoge Subotica, Novi sad, Zemun, Apatin). I na kraju, nemačko stanovništvo Apatina nije “iseljeno” nego je jedan deo, onih bogatijih i koji su se plašili otišao u Nemački još 1944, a veći deo je ostao, smatrajući da se nisu ogrešili o svoje komšije. Njihova je sudbina bila prvo stradanje u novembru 1944, od kojih su mnogi ubijeni u Kronić palati u Somboru, a kasnije logorima Gakovu i Kruševlju. Preživeli su se iselili posle 3 godine prinudnog rada. Veliko poznavanje Apatina poseduje prof Boris Mašić, po majci Apatinac, a po ocu Somborac, potomak plemića i ljudi u gradskoj vlasti Sombora od 18 veka.

  • Milan Stepanović

    Hvala na dopunama. Sam tekst je – kako mu i naslov govori – više upućen na stariju istoriju ovog naselja. O stradanjima u Kronić-palati pisao sam na ovom sajtu u prilogu od pre par meseci, dovoljno je da ukucate taj pojam. Biću slobodan da unesem podatke koje ste predložili u tekst ovog prilooga, te Vam se još jednom zahvaljujem na njima.

  • Bela Wagner jr

    Pa ovo nije baš u potpunosti tačno.U Apatinu je nacistički pokret bio prilično snažan, veći deo muškog stanovništva se dobrovoljno prijavio u ozloglašenu SS Prinz Eugen diviziju, Jevreji su nosili žute trake i nisu živeli normalno kako gore gospodin navodi, pa i sam Abraham Pal je bio Jevrej koji je za vreme okupacije pobegao u Madjarsku tj u Budimpeštu, a potom i u USA upravo zbog domaćih nacista.Apatin je bio pun nacista, a što dokazuju i brojne fotografije iz tog perioda, zbog toga ih je većina pobegla nakon prodora Crvene armije, a manji deo njih ostao.Boris Mašić namerno zaobilazi ovaj deo istorije iz razloga koje su lične prirode.Mislim Milane da nije u redu da objavljujete ovakve stvari bez ikakve dokumentacije.Jevreja u Apatinu nije bilo mnogo kao u Somboru, ali su mahom svi ubijeni ili internirani u Aušvic.Preuveličava se uloga Adama Berenca, a kako bi se stekao utisak da su ovdašnji Nemci bili masovno protiv Hitlera i nacizma.

    • Neven Popovic

      Hvala g. Bela. U pravu ste što se tiče Jevreja, U Nekim mestima je i bez odluka Mađarske državne vlasti dolazilo do progona i rušenja sinagoga, kao u Crvenki. Posebno su bili ostrašćeni Nemci protestanti. Ipak uzimam manji broj Nemaca, najbučnijih. Poredim sa Somborom 1994. Grad je bio prepun ostrašćenih šovinista i kriminalaca, ali to nisu bili svi Somborci. Radikali su se hvalili noćnim akcijama, izvesni “žile četnik” i ekipa ali je 90 % Somboraca gledalo svoja posla. Razne šaje, bride, krušići, milačići su jurcali džipovima i upucavali ljude u noge zbog parkinga, ali to je mali deo ološa. ja sam se tad osećao kao nosilac žute trake. Prof. Mašić mora da ulepšava. I ja bi…

  • Đorđe Milošević

    Lep tekst o Apatinu.Moj pradeda Mrákovics Gábor (1853 -1935) bio je krajem 19. i početkom 20.veka komandir žandarmerije u Apatinu.Inače bio je poreklom iz stare somborske bunjevačke porodice Mraković koja je jednim delom, vremenom delimično pomađarena.Govorio je tri jezika.Tu u Apatinu je oženio moju prabaku koja se zvala Grüner Anna (1873 -1949) a koja je bila iz čisto nemačke porodice koja je pre odlaska u Apatin živela u Somboru od početka 19.veka gde se prvi Grüner beleži 1813.godine.U somborskim matičnim knjigama krštenih beleži se moj predak Grüner Anton (1815 -1876).Za Apatin su još vezani moji preci Kamerer Maria (1840 -1907).Ona se rodila i umrla u tom gradu kao i njen otac Josef koji je bio poreklom iz sela Veprovac (to je današnji Kruščić kod Kule).Umro je u Apatinu 1847.Tu su još i moji preci Elisabeth Reisner koja je umrla u Apatinu 1831. godine i njen muž Marsch Franz.Sklopili su brak 1794.godine u Apatinu a imali su čak 12 dece.

Odgovorite Bela Wagner jr Otkaži

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.