Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI

SOMBORSKI KONJOVIĆI

Konjovići su patricijska somborska srpska porodica, čiji su potomci skoro tri veka predstavljali duhovnu, kulturnu, privrednu, političku i intelektualnu elitu Sombora.

Po doseljenju bili su sveštenička i graničarska, koja je u Somboru najranije zabeležena 1724. godine, kada je na popisu somborskih pravoslavnih sveštenika zapisan Jovan Konjović, prezviter Svetođurđevske crkve u vojnom šancu, čiji je nadgrobni kamen sačuvan do danas u zidu sa leve strane južnih ili velikih ulaznih vrata u somborsku Svetođurđevsku crkvu.

Nadgrobna ploča sveštenika Jovana Konjovića iz tridesetih godina 18. veka, kraj ulaza u somborsku Svetođurđevsku crkvu.

Prema očuvanom porodičnom predanju, Konjovići su se doselili u Velikoj seobi iz okoline Peći, a prvobitno su se naselili na pustaru Nađfenj ili Naćvin (danas Žednik) kod Subotice, odakle su se, sa mnogobrojnom stokom, prvih decenija 18. veka preselili u Sombor. U korenu porodičnog rodoslova somborskih Konjovića zapisan je pop iz Naćvina, koji je bio otac sveštenika Jovana Konjovića. Kako nijedan Konjović nije zapisan na popisu ovdašnjih graničara iz 1720. godine, moguće je da je ovo preseljenje usledilo ubrzo nakon tog popisa, verovatno tokom dvadesetih godina 18. veka.

U ratovima za austrijsko nasleđe, od 1740. do 1745. godine, učestvovao je Milivoj Konjović, naveden među somborskim graničarima koji su se posebno isticali hrabrošću i junaštvom. Na popisu ovdašnjih graničara 1745. g. zabeleženi su Isak, Maksim, Mihailo, Radivoj i Todor Konjović, a iste godine među potpisnicima zapisnika sa Protestnog zbora somborskih graničara nalazili su se Maksim, Radak, Rista i Teodor Konjović, a Radivoj Konjović je na zapisniku potpisan kao eškut, odnosno porotnik. Na spisku razvojačenih Somboraca 1746. g. zabeleženi su Mihailo Konjović (u domaćinstvu sa oženjenim sinom), Radivoj Konjović (u domaćinstvu sa trojicom oženjene braće) i Teodor Konjović. Isak, Mihailo i Radivoj Konjović zabeleženi su kao domaćini na poreskom popisu Somboraca iz 1747. godine. Rista Konjović je 1748/49. g. bio priložnik 1.000 forinti za elibertaciju grada, a pre elibertacije petorica Konjovića su posede imala u području atara somborskih pustara Krnjaje i Čonoplje, koji je, nakon elibertacije, pripojen ataru Ivanovog Sela (današnje Lenije). Prvi poreski popis slobodnog i kraljevskog grada Sombora iz 1750. g. beleži Ristu Konjovića (vlasnika 171 starog jutra zemlje), Radivoja Konjovića (vlasnika 135 jutara), Isaka Konjovića (vlasnika 45 jutara), Marka Konjovića (vlasnika 45 jutara) i Todora Konjevića (vlasnika devet jutara). Na poreskom popisu Sombora 1755. g. zabeležena su čak devetorica kućnih starešina iz ove porodice: Đuka, Ignjat, Isak, Jeremija, Milivoj, Petar, Radivoj, Rista i Todor Konjović. Do kraja 18. veka Avram Konjović će postati jedan od najimućnijih somborskih zemljoposednika, koji je 1783. g. posedovao 271 staro jutro oranica i senokosa (vek kasnije, na popisu somborskih zemljoposednika 1897. godine, zapisani su Justin Konjović, vlasnik 371 jutra zemlje, Stevan Konjović, vlasnik 190 jutara, Milica Konjović, vlasnica 150 jutara, i Ilija Konjović, vlasnik 106 jutara).

Milivoj i Isak Konjović na popisu somborskih stanovnika 1755. god.

Pojedine grane ove velike somborske porodice, sem na salašima u Leniji i u gradu, živele su tokom 19. i 20. veka i na salašima Šaponje kao i u prigradskom delu salaškog atara Čičova zvanom Rokovci.

Iz ovdašnje porodice Konjović potekli su brojni uglednici somborskog javnog i kulturnog života. David Konjović (1786-1849), sin Avrama Konjovića, senator i glavni sudija (gradonačelnik) slobodnog i kraljevskog grada Sombora, jedan od osnivača Srpske čitaonice 1845. g. i član Privremenog odbora okružja bačkog u revoluciji 1848/49. godine. Kao pitomac osnivača somborske „Norme“ Avrama Mrazovića, sa svojim vršnjacima i Mrazovićevim učenicima Jovanom Popovićem Berićem i Pavlom (kasnije vladikom Platonom) Atanackovićem, David Konjović je napisao i u Budimu, 1810. godine, štampao „Odu visokoučenomu gospodinu Avramu blagorodnomu ot Mrazovič“. David Konjović je posedovao zemlju u ataru prigradskog salaša Lenije.

Potpis i signet (lični pečat) senatora Davida Konjovića iz 1828. god.

Njegov sin Antonije Konjović (1827-1870) bio je gradonačelnik Sombora od 1867. do 1870. godine i jedan je od osnivača Srpske čitaonice 1845. godine. Nalazio se i među pokretačima rada Gradske biblioteke 1859. godine, a bio je poslanik somborskih Srba na Srpskom crkveno-narodnom saboru u Sremskim Karlovcima, istaknut član Srpske narodne slobodoumne stranke Svetozara Miletića i poslanik Somboraca u ugarskom Državnom saboru.

Mlađi sin Davida Konjovića, Justin (1836-1896), jedan je od najuticajnijih srpskih političkih prvaka somborskih Srba tokom druge polovine 19. veka. Po struci inženjer, posedovao je 250 jutara zemlje u Ivanovom Selu, a na posedu je imao i svoj kaštel (ostavio je i dragocen rukopis u vidu dnevnika salaških radova, koji je vodio tokom sedamdesetih godina 19. veka). Bio je član uprave somborskog Srpskog dobrovoljnog pozorišnog društva, osnivač je i predsednik Somborske srpske pevačke družine, u dva navrata bio je predsednik Srpske čitaonice, te predsednik odbora za izgradnju njene današnje zgrade 1882. godine. Bio je i poslanik srpskog Narodno-crkvenog sabora u Sremskim Karlovcima 1885. g. i jedan od pokretača somborskog lista „Srpski glasnik“.

Justin Konjović
Kuća Justina Konjovića na somborskoj Glavnoj ulici

Justinov sin David Konjović (1865-1925) bio je somborski poslanik u ugarskom Državnom saboru, član Mesnog narodnog veća Srba i Bunjevaca u novembru 1918. g. i predsednik Srpske čitaonice, predsednik Okružnog suda i kraljevski javni beležnik u Somboru.

David J. Konjović

Konjović-palata (višespratnica Davida Konjovića [desno] na somborskoj Glavnoj ulici)
Sin Davida J. Konjovića, a unuk Justinov je znameniti somborski, vojvođanski i srpski slikar, akademik Milan Konjović (1898-1993), čija je galerija u Somboru danas, uz Narodno pozorište, najposećenija gradska ustanova kulture.

Slikar Milan Konjović

Sin Nikole Konjovića (pomenutog u Leniji 1835. godine) bio je Stevan-Ekem Konjović (1828-1910), jedan od najbogatijih somborskih Srba druge polovine 19. veka. Obrađivao je 300 jutara zemlje (većinom u Ivanovom Selu). Po njegovoj i još nekoliko kuća Konjovića, koje su se nalazile na početku ulice koja je vodila od Venca prema subotičkom (lemeškom) putu, ime je dobila današnja Konjovićeva ulica u Somboru. Velikim zaveštanjem somborskoj Pravoslavnoj crkvenoj opštini (deset jutara zemlje i 80.000 kruna gotovine) Stevan Konjović je omogućio da se podigne kapela (današnji manastir) Svetog Stefana u Somboru.

Manastir Sv. arhiđakona Stefana u Somboru – zadužbina Stevana Ekema Konjovića

Potomak porodice Konjović sa salaša Lenije bio je i Stevan Konjović (1857-1894), pisac udžbenika za srpski i mađarski jezik, te za voćarstvo i povrtarstvo, izdavač i urednik časopisa „Domaći list“, koji je izlazio u Somboru od 1890. do 1893. godine.

Znameniti srpski kompozitor Petar Konjović (1883-1970) i njegov rođeni brat Dimitrije Konjović (1888-1982), prvi Somborac koji je bio pilot, a zatim osnivač i vlasnik fabrike aviona „Ikarus“, takođe su potomci ove porodice, kao i somborski advokat i srpski dobrovoljac iz Prvog svetskog rata dr Jovan Joca Konjović, kasnije dugogodišnji predsednik Udruženja ratnika u Somboru, zaslužan za izgradnju kosturnice sa spomenikom za umrle zarobljene ruske i srpske vojnike u Somboru. Iz ove porodice potekao je i Nikola Konjović (1869-1950), jedan od osnivača Jugoslovenskog šahovskog saveza.

Petar Konjović, kompozitor
Dimitrije Konjović, pilot i osnivač fabrike aviona “Ikarus”
Dr Jovan Joca Konjović kao srpski dobrovoljac na Solunskom frontu u januaru 1918. g. pozdravlja vrhovnog komandanta Srpske vojske regenta Aleksandra Karađorđevića

Krsna slava somborskih Konjovića je sv. Jovan Krstitelj.

Milan Stepanović

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.