Jedna od najstarijih somborskih ulica, nekadašnji Solarski sokak, ovako je nazvana po solari (magacinu soli), koja se nalazila na samom početku ulice, prema Trgu Sv. Đorđa (Sombor je, još prema odredbama Povelje slobodnog i kraljevskog grada, imao monopol na uvoz i prodaju soli). Ulica se protezala od Trga Sv. Đorđa do Venca Jožefa Etveša, kasnije Živojina Mišića. Krajem 19. veka ulica je prozvana Aždijinom, a posle Prvog svetskog rata Čitaoničkom. Polovinom tridesetih godina 20. veka, nakon smrti znamenitog somborskog političkog predvodnika i kulturnog radnika dr Jovana Joce Laloševića, ponela je njegovo ime. U vreme okupacije (1941-1944) ulica je nosila ime Đule Gomboša, a posle Drugog svetskog rata vraćeno joj je ime Čitaonička, kako se i danas zove, prema zdanju Srpske čitaonice koje se nalazi na uglu ove ulice.
Na mapi grada iz 1837. g. u Solarskom sokaku bilo je, sa obe strane ulice, ukupno 28 kućnih poseda, a u ovoj ulici tada su živele porodice Atanacković, Mareković, Putnik, Palanački, Maširević, Kolarić, Vujić, Ferenčević (dve kuće), Bikar, Mihajlović, Birvalski i Maksimović (s leve strane), te Peak, Prokopović, Popić, Jerasović, Mošanović, Belešević, Berić, Nikolić, Demetrović, Kovačić (dve kuće), Bikar (dve kuće), Radojević i Putnik (s desne strane ulice).

Ulica je popločana krajem sedamdesetih godina 19. veka. Prema podacima iz 1902. g. dužina ulice iznosila je 278,1 metar, širina puta 5,17 metara, a ukupna putna površina 1.437,2 kv. metra, koja je u potpunosti bila popločana sitnom kockom, odnosno lomljenim kamenom.

I Čitaonička ulica, zbog nedovoljne širine, svojevremeno nije bila ozelenjena, sve do pred kraj 20. veka kada je na njenom završnom i širem delu posađeno tridesetak stabala ukrasnog bagrema.
Osim jednospratnice Srpske čitaonice, čije se duže krilo nalazi na početku ulice, i socrealističke trospratnice nekadašnjeg Invest-projekta, podignute 1957/58. g. na uglu prema Svetođurđevskom trgu (na mestu nekadašnje Jerasovićeve kuće), ostale kuće u ulici su prizemne (izuzev jedne sa niskim spratom), a većina ih je sagrađena tokom druge polovine 19. ili početkom 20. stoleća. Čitaonička ulica završava prizemnim zdanjem Reformatske crkve, podignutim 1910. godine, sa kasnije dograđenim tornjem i ograđenom crkvenom portom, na desnom uglu Čitaoničke ulice i Venca Živojina Mišića, nastalom na mestu nekadašnje rustične trščare koja je porušena pedesetih godina 20. veka, ali čiji je izgled sačuvan na fotografiji. Sa Venca Živojina Mišića na Čitaoničku ulicu gleda pročelje Kronić-palate.


Od znamenitih Somboraca u ovoj ulici živeli su (u prvoj polovini 19. veka) sveštenik Avram Maksimović (1772-1745), pisac prvog srpskog priručnika o pčelarstvu, objavljenog 1810. godine i najzaslužniji za preseljenje Srpske preparandije iz Sentandreje u Sombor 1816. godine, te prota Vasilije Kovačić (1779-1857), u mladosti osnivač provatne Gramatikalne škole, kasnije pisac znamenite prosvetiteljske Besede o dobrovoljnim davanjima (1811) i upravnik somborske Preparandije od 1852. do 1857. godine, a u 20. veku ovde je živeo i stvarao somborski slikar Sava Stojkov (1925-2014).

Čitaonička ulica je asfaltirana 1964. godine. Danas je njom, zbog označenih mesta za parkiranje vozila, nemoguć istovremen dvosmeran saobraćaj.






Milan Stepanović