SLAVNI SINOVI RAVNICE,  Znamenite ličnosti

HRABRA SOMBORSKA PARTIZANKA

Partizanka VERA GUCUNJA udata VREBALOV (ilegalna imena bila su joj Ljubica i Sonja), rođena je 31. januara 1917. godine u selu Popovcu (Baranja), u porodici Jovana Gucunje, učitelja rodom iz Sombora (Gucunje su stara srpska porodica poreklom iz obližnjeg sela Stanišića, koja se ranije prezivala Nedeljkov, a čija se jedna grana, polovinom 19. veka, preselila u Sombor).

Vera je osnovnu školu završila u Somboru, a potom je pohađala osmogodišnju somborsku Državnu realnu gimnaziju, u kojoj je maturirala 1935. godine, a kao jedna od najboljih učenica bila je oslobođena pismenog dela ispita. Iste godine, u zvaničnom štampanom školskom izveštaju somborske Gimnazije, objavljena je njena poduža svetosavska beseda, koju je izgovorila u januaru 1935. godine (tom prilikom, svojim školskim kolegama obratila se sa “drugovi i drugarice”).

Zdanje somborske Gimnazije u vreme kada je pohađala Vera Gucunja, početkom tridesetih godina 20. veka

Posle završene gimnazije počela je studije prava u Subotici, ali se uskoro prebacila na studije medicine u Beogradu. Tu je, preko tzv. Vojvođanske mreže, prišla naprednom studentskom pokretu, zbog čega je 1938. g. uhapšena. Borila se za poboljšanje životnih uslova studenata i autonomiju Beogradskog univerziteta. Bila je jedan od organizatora vojvođanskog OMPOK-a (Omladinskog kulturno-privrednog pokreta), koji je u periodu 1936-1938 g. bio veoma aktivan na okupljanju i širenju naprednih ideja među radničkom i školskom omladinom svih nacionalnosti. Zbog proširenja aktivnosti na okolna sela, naročito Stapar i Sivac, u Somboru je 1937. g. formirala oblasni odbor OMPOK-a, ali je rad ove napredne organizacije ugušen i od tada počinje proganjanje Vere Gucunje i njene porodice, zbog čega ona nastavlja ilegalnu aktivnost u drugim mestima Vojvodine.

Vera Gucunja kao studentkinja

Godine 1937. Vera Gucunja, sa Ivom Lolom Ribarom i drugim jugoslovenskim omladincima, učestvuje na Svetskom omladinskom kongresu za mir u Parizu. Od 1938. g. bila je članica SKOJ-a. Udajom za člana KPJ dr Boška Vrebalova (1912-1943) postala je još aktivnija. Početak rata i okupacije dočekala je kao apsolventkinja medicine.

U julu 1941. godine Vera je uhapšena u Beogradu i odvedena je u zatvor beogradske Specijalne policije, a zbog posledica surovog mučenja u policiji smeštena je, nešto kasnije, u zatvorsku bolnicu u Vidinskoj ulici, odakle je, uz pomoć beogradske partijske i skojevske organizacije, uspela da pobegne početkom septembra 1941. godine.

Vera Gucunja pred Drugi svetski rat

Vera se posle besktva iz zatvorske bolnice, sa svojim suprugom, prebacila na teritoriju Istočne Srbije, u Požarevački partizanski odred, gde su organizovali sanitet i partizansku bolnicu. U septembru 1941. g. postala je član KPJ. Krajem avgusta 1942. g. prebacuje se na teren Mlave u okolinu Petrovca. Ovde radi, kao član Sreskog komiteta i instruktor Okružnog komiteta KPJ za Požarevac, na terenu Kučeva, Velikog Gradišta i Petrovca, a zatim je bila instruktor Okružnog komiteta KPJ za ceo Mlavski srez. Početkom juna 1943. g. četnici su na zverski način ubili njenog supruga, dr Boška Vrebalova, koji je 1951. g. proglašen za narodnog heroja. Neposredno posle njegove pogibije Vera je rodila njihovog sina Stevana, koga su saradnici pokreta otpora uspeli da prebace u Beograd.

Ratna fotografija Vere Gucunje

Izdajom, četnici su Veru uhvatili u ataru sela Melnice, 6. januara 1944. godine. Vodili su je ranjenu po okolnim selima, želeći da na taj način otkrije ljude sa kojima je sarađivala, ali ona nije nikoga odala. Posle dva dana četnici su je doveli na jedan salaš u okolinu Ranovca, gde je trebalo da bude ispitivana. Svesna da može da očekuje samo surovo mučenje, ponižavanje i smrt, iskoristila je trenutak njihove nebudnosti, dočepala se bombe, aktivirala je i legla na nju.

Tako se u 27. godini, 8. januara 1944, završio plodan i borben život hrabre Somborke Vere Gucunje Vrebalov.

Vera Gucunja je posmrtno odlikovana Partizanskom spomenicom i Ordenom zasluga za narod. Danas njeno ime, već duže od šest decenija, nosi somborska predškolska ustanova, kao i jedna ulicau Somboru, a u Parku heroja, ispred zdanja somborske Županije, 4. jula 1958. g. otkrivena je njena bista (rad vajarke Ane Bešlić), koja i danas stoji.

Bista Vere Vrebalov Gucunje u somborskom parku

M.S.

2 Komentara

  • Cica

    Hrabra žena!
    I sada su žene, sposobne i hrabre, ali se teško probijaju. Muškarci ih nadjačali.

  • VEKA

    Zaslužila da je proglase za narodnog heroja. Treba to učiniti. Još ima njenih pištovalaca i potomaka.

Odgovorite Cica Otkaži

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.