KAKVE SU BILE PREČANKE PO PESMI IZ 18. VEKA

Saučvana je u srpskoj građanskoj poeziji 18. veka jedna izrazito zanimljiva pesma, pisana na čistom narodnom jeziku, u kojoj se slavi lepota aradskih žena, nasuprot ružnom Aradu, te se Arađanke  porede sa prepoznatljivim osobinama ostalih žena i devojaka (ponegde i šaljivo izrečenim), na širokom području od Komorana, Ostrogona, Sentandreje i Pešte na severu, do Zemuna i Beograda na jugu, i od Osijeka i Vukovara na zapadu do Arada i Temišvara na istoku, odnosno na celokupnom prostoru na kome su živeli prečanski Srbi u Ugarskoj tog vremena. Osim ostalog, u pesmi su pomenute i Somborkinje (kako se do početka 20. veka govorilo za Somborke).

Sudeći po tom da se ne pominje Novi Sad nego Varadin (odnosno Petrovaradinski šanac do 1748) i da se pominje Beograd, ali i gradovi na severu Ugarske, u kojima već u drugoj polovini 18. veka nije bilo Srba ili ih je preostalo vrlo malo (Ostrogon, Komoran, Jegar), pesma je najverovatnije nastala u periodu austrijske uprave nad severnom Srbijom (1718-1739), odnosno dvadesetih ili tridesetih godina 18. stoleća. Njen najstariji poznati zapis potiče iz pesmarice Avrama Miletića, nastale između 1778 i 1781. godine.

Položaj žena u gradovima i varošicama, gde je bilo dosta imućnih srpskih trgovaca, zanatlija i zemljoposednika, bio je tada, u poređenju sa selima i manjim naseljima, znatno lakši, te se iz ovih slojeva promaljalo prvo tadašnje srpsko građanstvo i građansko društvo. Dakle, prema pesniku čije ime nije ostalo zabeleženo, čukunbake naših čukunbaka imale su ove osobine:

O, Aradu, ni selo, ni grade,
Većem jedan ukraj vode smrade.
U tebek’ su žene ponosite:
Široke su kako Temišvarke,
A debele kako Segedinke;
Glavu nose kako Komoranke,
A zulofe kako Ostrogonke;
Lepo šeću kako Sentandrejke,
Crna oka kako Peštankinje,
A bele su kako Budimkinje;
Poklecljive kako Osečkinje,
Podatljive kako Futoškinje;
Smejačice kako i Bajkinje,
Vino piju kako Karlovkinje;
Poljubljive kako Varadinke,
Sitno hode kako Jegarkinje:
Stenovite kako Zemunkinje,
Rumenu se kako Iriškinje;
Pune gara kako Somborkinje,
Tankovite kako Vukovarke;
Trudoljub’ve kako Bečkerečke,
Belonoge kako Belgratkinje.

M.S.