Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI

SOMBOR KAO PANONSKO SREDIŠTE ISLAMSKE DUHOVNOSTI I KULTURE U 16. I 17. STOLEĆU

Tokom jednog i po veka turske uprave (1541–1687), Sombor je izrastao u regionalno, odnosno nahijsko sedište, sa geografski najvećim i demografski najbrojnijim područjem u Segedinskom sandžaku i celokupnoj tadašnjoj Bačkoj. U tom razdoblju oblikovana je urbanistička osnova iz koje se grad kasnije širio u sva četiri pravca. Razvitak trgovine, zanatstva, polјoprivrede, kao i prvih – tada još samo islamskih duhovnih i prosvetnih ustanova – utemelјen je takođe u to vreme, a to će kasniji stanovnici Sombora primati kao zatečenu ili prirodnu činjenicu.

Oko somborske tvrđave pedesetih godina 16. veka nastala je ovdašnja kasaba. Somborski muslimani imali su 1560/61. godine svega jedan mesdžid, odnosno malu bogomolјu bez minareta, ali je već na popisu iz 1570. godine zabeležena Mahala Časne džamije, što svedoči o tome da je u gradu, do tog vremena, očito već postojala i prva džamija. Na popisu Sombora iz 1578. godine u kasabi je bilo šest islamskih sveštenika (dva imama, hatib i tri mujezina), kao i tri derviša. Zapis znamenitog turskog putopisca Evlije Čelebija beleži oko 1665. godine u Somboru, koji imenuje kao „šeher“ (veliki grad), čak 15 islamskih bogomolja – pet džamija i devet mahalskih mesdžida, a veličinom su se isticale džamije Išri-paše i njegovog oca Mutedein-paše.

Maketa somborske unutrašnje varoši, načinjena prema opisu Evlije Čelebija
Putopisac Evlija Čelebi

Osim džamija i mesdžida, u Somboru su 1665. godine postojale i dve derviške tekije, šest islamskih osnovnih škola i dve medrese. Sve to ukazuje na činjenicu da je u gradu postojao razvijen islamski duhovni život, što potvrđuju i podaci o somborskim prepisivačima dela u arabičkim rukopisima.

Sačuvana “čaša šadrvana” iz dvorišta nekadašnje somborske džamije koja se nalazila na mestu današnje katoličke crkve Presvetog Trojstva

Da već na početku turske uprave među ovdašnjim islamskim stanovništvom nije bilo samo prostih vojnika i zanatlija, već i učenih pojedinaca, govori podatak da je Memi, sin Ferhada, u Somboru 1558. godine prepisao arapskim pismom rukopis knjige „Rasprava o moralu“ nepoznatog autora. To ukazuje da je u gradu, verovatno, već tada postojala i derviška tekija, koje su, kao središta islamske vere i kulture, obično građene na ulazu u naselјe i često su predstavlјale prvo sagrađeno zdanje u kasabi, ujedno služeći i kao mesto za prenoćište ili odmor putnika namernika.

Somborske džamije na vojnom planu osvajanja osijeka iz 1687. godine

Na isti način nastao je i jedan od prepisa književnog dela Mustafe Šamija „Tumačenje Atarove Knjige pouka“, koju je na persijskom i turskom jeziku, u kasabi Sombor 1049. godine po hidžri (1639), prepisao Muhamed Belgradi. Somborac Sunulah, sin Abdulaha Bošnjaka, kasnije nastanjen u Đuli, prepisao je 1680. godine „Glosu na Taftazanijevo tumačenje Nesefijeva dela iz dogmatike“ Ramadana, sina Muhameda al-Hanafija.

Nekadašnja somborska džamija desetak godina nakon turskog napuštanja grada, na crtežu iz 1697. godine

Iz Sombora je starinom bio i Osman, sin Ahmeda, sina Balijevog, sina Muhamedovog, sina Hamze Sonborija (Somborca), koji je iste godine, u medresi Husreviji u Sarajevu, prepisao „Glosu Ibn Malakovog dela iz šerijatskog prava ‘Al-Manar’“.

Istaknuti islamski mislilac, naučnik i sufi-mistik šejh Abd al-Gani ibn Ismail al-Nablusi, rodom iz Damaska (1641–1731), bio je u prepisci sa šejhom (vrhovnim muftijom, poglavarem uleme) Salehom iz Sombora, kome u februaru 1684. godine piše pismo sa razmišlјanjima o pobožnosti i kajanju, a u septembru iste godine šalјe mu pismo sa kratkim napomenama o prolaznoj prirodi sveta. Vredno je pomena da je šejh Abd al-Gani bio u prepisci i sa vodećim islamskim misliocima iz Kaira, Medine, Vana, Istanbula, Jedrena i Tekirdaga, što dodatno osvetljava rang somborskog sagovornika.

Stranica rukopisa Abd al-Ganija al-Nabulusija koji se bavi sufijskom metafizikom (iz 18. veka)

Poreklom iz Sombora bio je i jedan učeni turski zvaničnik, koji je u mladosti proučavao šerijatsko pravo i gramatiku turskog jezika. U svojoj kratkoj rukopisnoj biografiji, u kojoj mu ime nije navedeno, kaže da je mesto njegovog rođenja bio „jaki grad Sombor“ u Jegarskom pašaluku (Sombor je do 1610. g. pripadao Budimskom pašaluku, a od te godine bio je pod nadležnošću Jegarskog pašaluka). On beleži da se još u detinjstvu sa ocem preselio iz Sombora u tvrđavu Čanad, u Temišvarskom pašaluku.

Ovo su samo sačuvani i pronađeni fragmenti o Somboru kao središtu islamske misli  u razdoblju turske uprave (onih drugih – nenapisanih ili nerponađenih – svakako je daleko više). Duhovni profil Sombora u ovom periodu očito je značajno nadilazio lokalne okvire, o čemu svedoče medrese, tekije i bogata prepisivačka delatnost. Postojanje obrazovanih pojedinaca koji su u 16. i 17. veku prepisivali dela iz islamske filozofije, morala i šerijatskog prava, te održavali živu korespondenciju sa vodećim misliocima iz Damaska i Istanbula, potvrđuje da je Sombor još tada bio važno kulturno čvorište i grad koji je negovao visoke standarde pismenosti i učenosti.

Milan Stepanović

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.