Na prelazu iz stare u novu eru današnju Bačku naseljavala su keltska i dačka plemena, a od početka 1. do polovine 2. veka nove ere, sa prostora današnje južne Rusije, u Panonsku niziju i Podunavlje prodirala su plemena iranskog porekla, među kojima je najbrojnije bilo ratoborno polunomadsko stočarsko i konjaničko pleme sarmatskih Jaziga, koji su, krajem 1. i tokom 2. veka, prelazili Dunav i napadali rimsku provinciju Panoniju. Po ugledu na zatečeno keltsko i dačko stanovništvo, Jazigi su, vremenom, prestali da žive nomadskim načinom. Na osnovu znatnog broja arheoloških nalaza, koji se vezuju za period boravka Sarmata, moženo da pretpostavimo da je na prostoru današnjeg Sombora, između prvog i četvrtog veka nove ere, postojalo stalno sarmatsko jaziško naselje.

Jazigi su konstantno i često napadali teritorije rimske provincije Donja Panonija, a u sukobima sa Rimljanima bili su potučeni tek u vreme cara Marka Aurelija, koji je vladao između 161. i 180. godine nove ere, nakon čega su morali da se povuku za 76 stadijuma (oko 15 kilometara) od leve obale Dunava, pa se pretpostavlja da iz tog vremena potiču i rimski šančevi na levoj obali Dunava, gde su se, ponegde, nalazila i rimska pogranična utvrđenja sa posadom (u okolini Sombora šančeva je bilo pored Apatina i Prigrevice, a zemljani branici, šančevi i skupine humki neodređene starosti i porekla nalazili su se južno od grada, kod salaša Žarkovca i Gradine, te na uzvišici od Sombora prema Prigrevici).

Na mapi Podunavlja, koju je 1726. g. sačinio italijanski naučnik i prirodnjak Luiđi Ferdinando Marsilji, dugom linijom, koja se kretala severno od Apatina, odnosno sela Vranješ (kod današnje Kupusine) i južno od Sombora, prema srednjoj i istočnoj Bačkoj (skoro do reke Tise), obeležen je rimski nasip (Agger Antiq. Roman). Nasip je nedaleko od Tise skretao na sever, pa je morao biti dugačak blizu 100 kilometara i delio je „varvarsku teritoriju“ od utvrđenog dunavskog limesa u provinciji Donja Panonija. Od ovog nasipa, koga u svojoj „Istoriji“ pominje rimski oficir i istoričar helenskog porekla Amijan Marcelin, danas jedva da je ostalo vidljivih tragova, za razliku od rimskog šanca koji se, u dužini od 24 kilometra, pružao od današnjeg Novog Sada prema Čurugu, na reci Tisi. Rimski nasip južno od Sombora zabeležen je i na mapi Bačke županije iz 1748. godine.



Iz vremena nastanka velikog rimskog nasipa južno od Sombora, potiče i bronzani konjički rimski šlem, koji je 1958. g. pronađen u ataru sela Sivca, jugoistočno od Sombora. Šlem je odlično očuvan (na njegovom vratobranu sačuvan je i latinski zapis) i nalazi se u somborskom Gradskom muzeju.

M. S.