Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI

PRIGREVICA – NAJURBANIJE SELO ZAPADNE BAČKE

Selo Sentivan (danas Prigrevica), južno od Sombora, zabeleženo je najranije 1361. godine u Bačkoj županiji, u okolini poseda i naselja Sonte.

U vreme turske uprave Sentivan je zapisan u prvom turskom defteru bačkih naselja 1546/47. godine, sa pet srpskih domaćinstava, a kao selo u Somborskoj nahiji zapisan je 1570. godine, kada je u njemu bilo 17 srpskih poreskih domaćinstava, koliko ih je ovde zapisano i 1590. godine.

Na popisu sela i pustara u Bačkoj, načinjenom početkom poslednje decenije 17. veka, zabeležene su četiri komorske pustare sa imenom Sentivan, od kojih je jedna bila ona kraj Sombora. Popis naselja somborskog okruga Bačke županije iz 1702. godine, beleži Sentivan kao naseljeno selo između Sonte i Kupusine. Na popisima iz 1715. i 1720. g. u Sentivanu je zapisano 31, odnosno 24 srpska poreska domaćinstva.

Selo Sentivan (prigrevica) zapisano na 1702. g. u popisu naselja somborskog okruga
Starešine prigrevačkih (srpskih) porodica zapisane na popisu sela Sentivan (Prigrevica) 1715. god.

Tokom 1717. i 1722. naselje se u arhivskim izvorima prvi put javlja sa imenom Prigrevica Sentivan, te će ovo ime sela trajati sve do početka 20. veka. Popis iz 1725/26. g. beleži u selu 43, 1743 – 49, a 1752. g. 57 poreskih domova (53 srpska i četiri mađarska). Početkom šezdesetih godina 18. veka srpsko stanovništvo Prigrevice Sentivana (69 porodica) preselilo se na obližnju pustaru Đurić, a odmah potom (do 1763), većinom u obližnji Sivac, a u manjem broju u sela Stapar i Stanišić.

Prigrevica Sentivan na mapi iz 1748. god.
Prva strana popisa prigrevačkih srpskih porodica iz 1752. god.

Na mesto raseljenih srpskih porodica, u Prigrevicu Sentivan doseljava se od 1763. g. kolonizovano nemačko i kasnije germanizovano francusko stanovništvo. Već 1764. g. u selu je podignuta rimokatolička crkvica Sv. Ivana (Jovana) Krstitelja, a istoimena velika crkva sagrađena je 1788. godine (srušena je krajem 1991. godine).

Prigrevica Sentivan na mapama iz sedamdesetih i osamdesetih godina 18. veka

Atar sela prostirao se 1805. g. na 11.172 požunska jutra. Prema podacima popisa, 1787. g. u Prigrevici Sentivanu je 329 kuća i 2.026 stanovnika; 1828. g. 399 kuća i 2.846 stanovnika; 1900. g. 750 kuća i 5.056 stanovnika (95,17% Nemaca; 3,86% Mađara). Među ovdašnjim nemačkim porodicama uskoro se izdvojila po bogatstvu porodica Ajgler, koja je, četrdesetih godina 19. veka, većim delom preseljena u Sombor, gde se mađarizovala i prezime promenila u Semze (1842. g. ova porodica dobila je i plemićku titulu).

Dva opštinska i crkveni pečat Prigrevice Sentivana s početka 19. veka
Atar Pigrevice 1805. god.
Prepis plemićke povelje prigrevačke porodice Ajgler (Semze) iz 1842. god.

Godine 1904. selu je promenjeno ime u Bačsentivan (Bácsszentiván), ali mu je, nakon Prvog svetskog rata, kada je pripalo Kraljevini SHS, vraćenо staro ime, ovaj put u potpuno srpskom obliku (Prigrevica Sveti Ivan). Prigrevica je početkom 20. veka bila razvijeno poljoprivredno selo, sa više industrijskih objekata (kudeljare, mlinovi, ciglane, krečane, krupare, štamparije) i znatnim brojem trgovina, zanatskih radnji, ali i sa bioskopom, fotografskom radnjom i lekovitim jodnim kupatilom, na čijoj će tradiciji kasniji biti podignuta poznata banja Junaković. Selo je elektrifikovano još 1911. godine. Većina navedenih industrijskih pogona radiće i nakon Drugog svetskog rata. Prema popisu iz 1931. g. u selu su živela 5.583 žitelja, mahom nemačke nacionalnosti. U vreme Drugog svetskog rata deo prigrevačkih Nemaca dobrovoljno je služio u zloglasnoj SS diviziji „Princ Eugen“.

Prigrevica Sentivan na mapi, oko 1870. god.
Rimokatolička crkva Sv. Ivana Krstitelja u Prigrevici (početak 20. veka)

Prigrevica (Bačsentivan) između 1910. i 1920. god. (ljubaznošću Marka Bašića iz Apatina)

Posle Drugog svetskog rata, krajem 1945. i tokom 1946. godine, na mesto odseljenog (ili, u manjoj meri, u logorima interniranog) nemačkog stanovništva, ovde je kolonizovano 839 srpskih porodica iz Like i Banije (462 ličke i 377 banijskih porodica), poreklom iz Gospića, Donjeg Lapca, Udbine, Srba, Korenice, Dvora na Uni, Gline, Petrinje, Kostajnice i drugih manjih naselja (nakon tog vremena, naseljeno je još nekoliko desetina porodica iz ovih, ali i drugih oblasti). Ime sela skraćeno je 1947. g. u Prigrevica. Privreda  sela u posleratnom periodu zasnivala se na mreži zemljoradničkih zadruga (kasnije su svedene na jednu, ali snažnu poljoprivrednu zadrugu), a vremenom je Prigrevica postala jedno od urbano najuređenijih vojvođanskih sela. Ovdašnja banja Junaković, koja se nalazi između Prigrevice i susednog Apatina, danas je jedna od najpoznatijih na prostoru Vojvodine.

Novo ruho starih prigrevačkih zdanja
Banja Junaković kraj Prigrevice nadomak istoimene šume

Prvi popis nakon oslobođenja, 1948. godine, u Prigrevici beleži 5.219 stanovnika, 1953 – 5.480, 1961 – 5.449, 1971 – 5.033, 1981 – 5.026, 1991 – 4.842, 2002 – 4781, a prema podacima poslednjeg popisa iz 2011. g. u Prigrevici je živelo 4.016 stanovnika (u poslednjoj deceniji 20. veka, usled prihvata izbeglog srpskog stanovništva iz Hrvatske, broj stanovnika Prigrevice povremeno je bio i do 40% veći od onog iskazanog na popisima iz 1991. i 2002. godine).

Savremeno zdanje prigrevačke OŠ “Mladost”
Prigrevica iz vazduha
Prigrevica danas – satelitski snimak

Prigrevica je, osim ostalog, i zavičajno mesto znamentog srpskog i jugoslovenskog košarkaša i reprezetantivca Željka Rebrače (rođ. 1972), koji je karijeru završio u NBA ligi.

Košarkaš Željko Rebrača

M. S. 

1 Komentar

  • Dragan

    Predivna istorija jednog naseg Sela,pohvale,za izvanredan rad,.svaka cast,.rodjen sam u ovome selu,.

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.