Istorija,  OBZORJA PROŠLOSTI

KAKAV NOVAC SU KORISTILI NAŠI PRECI U VREME MARIJE TEREZIJE

Novčani sistem zemalja Habzburške monarhije tokom vladavine carice i kraljice Martije Terezije bio je ustaljen polovinom 18. veka i nije bio nimalo jednostavan.

– DENAR ili POLA KRAJCERA, bio je najniža novčana jedinica i kovan je u bakru, težine 5,5 grama i prečnika 21,5 mm. Jedna srebrna forinta (florin ili gulden) vredela je 120 denara.

Denar ili pola krajcera (1777)

– JEDAN KRAJCER predstavljao je šezdeseti deo srebrne forinte i kovan je u bakru, težine 10,4 grama i prečnika 25 mm.

Jedan krajcer (1760)

– TRI KRAJCERA ili GROŠ kovani su u srebru (čistoće svega 35%), kao dvadeseti deo srebrne forinte, težine 1,9 grama i prečnika 21 mm.

Tri krajcera ili groš (1777)

– PET KRAJCERA ili 1/12 vrednosti forinte kovano je u srebru, težine 2,33 grama i prečnika 21,5 mm.

Pet krajcera (1772)

– ŠEST KRAJCERA ili SEKSER kovano je u srebru i predstavljao je deseti deo srebrne forinte, a bio je težine 3,3 grama i prečnika 25 mm.

Šest krajcera ili sekser (1747)

– SEDAM KRAJCERA ili PETAK kovano je u srebru (čistoće 42%), težine 3,2 grama i prečnika 25 mm.

Sedam krajcera ili petak (1765)

– DESET KRAJCERA je kovano u srebru, težine 3,9 grama i prečnika 24 mm i vredeo je šestinu srebrne forinte

Deset krajcera (1754)

– 17 KRAJCERA ili MARJAŠ kovano je u srebru (čistoće 54%), težine 6,12 grama i prečnika 29 mm, kao vrednost nešto veća od četvrt forinte.

17 krajcera ili marjaš (1764)

– 20 KRAJCERA kovano je u srebru, težine 6,54 grama i prečnika 29 mm, kao vrednost trećine forinte.

20 krajcera (1770)

– 30 KRAJCERA ili POLA FORINTE kovano je u srebru (čistoće 58%), bilo je težine 6,8 grama, a prečnika 29 mm.

30 krajcera ili pola forinte (1764)

– FORINTA ili POLA TALIRA kovana je u srebru, težine 13,9 grama i prečnika 33,6 mm.

Jedna forinta (florin) ili pola talira (1773)

– TALIR ili DVE FORINTE kovan je u srebru (čistoće 83%), bio je težine 28 grama i prečnika 41 mm.

Jedan talir ili dve forinte (1749)

– DUKAT CARSKI vredeo je četiri forinte i deset krajcera i kovan je u zlatu (čistoće 98,6%), bio je težine 3,48 grama i prečnika 20 mm.

Carski dukat – austrijski (1751)
Carski dukat – mađarski (1765)

– DVA DUKATA su kovana u zlatu, težine 5,5 grama i prečnika 25 mm.

Dva dukata – austrijska (1765)
Dva dukata – mađarska (1765)

– PET DUKATA kovano je u zlatu, težine 17,35 grama

Pet carskih dukata (1761)

– DESET DUKATA kovano je u zlatu, težine 34,7 grama

Deset carskih dukata (1754) – najvrednija kovanica Habzburške monarhije u vreme vladavine Marije Terezije

Kao parametar vrednosti novca može da posluži i podatak da je polovinom 18. veka krava muzara, prosečne težine 350-450 kilograma, vredela oko 15 forinti, dok je jedan odrastao vo za jaram (težine oko 700-750 kg) koštao i do 30 forinti. Vrednost odrasle svinje (zavisno od težine) kretala se od dve do četiri forinte. Tri četvrtine forinte (45 krajcara) koštao je požunski merov (51, 2kg) zrna pšenice, oko 25 do 30 krajcara plaćalo se za merov ječma, oko 18 krajcera vredeo je merov zobi, a 21 krajcer plaćano je za merov prosa. Kukuruz u zrnu vredeo je 36 krajcera za merov, a plast sena oko 15 krajcera. Urna vina osrednjeg kvaliteta (oko 24 litre) koštala je jednu forintu, odnosno litar vina koštao je oko 2,5 krajcera.

U vreme vladavine Marije Terezije javlja se i prvi papirni novac, tzv. bankoceteli (nem. Bancozettel – bankovne cedulje). Izdala ih je Bečka gradska banka (Wiener Stadt-Banco) 15. juna 1762. godine, u vreme ispražnjene državne blagajne zbog ratova sas Pruskom. Kako nije bilo dovoljno srebra i zlata za kovanje, država je ponudila papir koji je garantovao vrednost. U početku su ljudi bili nepoverljivi, pa je carica primenila lukavu strategiju: porezi su se delom morali da budu plaćani u bankocetelima što je automatski stvorilo potražnju za njima i nateralo trgovce da ih prihvate. Prva serija papirnih novčanica iz 1762. g. imala je apoene od 5, 10, 25, 50 i 100 florina (forinti). Kasnije su se, zbog praktičnosti, pojavili i veći apoeni (čak do 1.000 forinti), ali i manji, kako bi papirni novac ušao u svakodnevnu upotrebu kod običnog naroda. Mada visoke vrednosti, tadašnje novčanice bile su veoma jednostavne, štampane samo sa jedne strane, sa državnim grbom i potpisima zvaničnika banke. Nisu sadržavale portrete vladara kao kasnije novčanice, a akcenat je bio na tekstu koji garantuje isplatu u srebru. U našim krajevima (Bačka, Banat i Srem, kao i Vojna granica), narod je dugo bio skeptičan prema ovim “papirićima”. Verovalo se samo u “zvečeći novac” i tek kada je država počela da kažnjava odbijanje papirnog novca i kada su graničarske plate delom počele da stižu u bankocetelima, papirni novac je postao deo svakodnevice.

Papirna novčanica od 25 florina (forinti) iz 1762. god.

M. S. 

1 Komentar

  • amel

    Ja imam ovakav neki al neznam iz koje je godine jer ne pise i nigdje na internetu nisam naso takav isti ako ste zainteresirani

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.