Običaji,  RAVNIČARSKI DIVANI

DUŽIONICA (DUŽIJANCA)

U somborskih, subotičkih i ostalih bačkih Bunjevaca tradicionalno je, po završetku žetve, proslavljana Dužionica (Dužijanca), stara porodična, a kasnije opšta zemljoradnička svečanost, koju su njihovi preci preneli iz nekadašnje postojbine, kada su se pre više od tri veka doselili u severnu i severozapadnu Bačku (Jovan Erdeljanović beleži ovaj običaj u Sinjskoj krajini pod imenom „Doženjancija“, u Lici „Dožinjancija“, a u dalmatinskoj Zagori „Dožencija“). U Somboru je ustaljen naziv ove manifestacije “Dužionica”, a kod većina ostalih Bunjevaca u Bačkoj (u Subotici i drugim naseljima sa bunjevačkim stanovništvom) manifestacija se naziva “Dužijanca”.

U ranijim vremenima, dok je Dužionica bila porodična svečanost, kada se žetva završi, očisti i uredi njiva, risaruše su plele venac i krunu od klasja nove pšenice. Venac je stavljan oko šešira bandaša (predvodnika žetve, obično najrevnosnijeg i najsposobnijeg kosača), a kruna je nošena domaćinu na salaš. Kosci bi stavili kose na ramena, risaruše uzele kuke u ruke i dvoje po dvoje bi ulazili na salaš, gde su ih dočekivali domaćin i domaćica. Domaćica je blagoslovenom (osvećenom) vodom škropila pšenični venac, a ukućani su prskali ovom vodom žeteoce koje je domaćin nudio vinom. Kada bi bandaš predao domaćinu venac i krunu, ovaj bi sve žeteoce ponudio svečanim obedom. Pšenični venac je bio čuvan u sobi ili na gonku (hodniku) kuće do sledeće žetve.

Dolazak žetelaca kod domaćina nakon završene žetve, sa ispeletenom krunom od novog žita (19. vek)

Od ove porodične svečanosti u bačkih Bunjevaca je početkom 20. veka nastala opšta proslava završetka žetve. U Somboru su prve dužionice javno proslavljene tridesetih godina 20. veka, u organizaciji ovdašnjih kulturnih bunjevačkih udruženja  „Bunjevačko kolo“ i Hrvatskog prosvetnog društva „Miroljub“, a imala su sličnu sadržinu kao i porodična proslava završetka žetvenih radova. Prilikom obeležvanja dužionice sa svih somborskih salaša u grad su dolazili kosci obučeni u narodne nošnje. Biran je najbolji kosac među salašarima (bandaš) sa svojom pomoćnicom (bandašicom). Oni su na čelu svečane povorke, u okićenom paradnom fijakeru u koji su bila upregnuta tri ili četiri konja, u pratnji tamburaša, nosili venac ispleten od novog žita kroz grad, sve do somborske rimokatoličke crkve Presvetog Trojstva. U crkvi je venac bio posvećen za vreme mise zahvalnice za dobar rod, a nakon mise održavan je svečan ručak, sa zabavom za mladež koja bi trajala do zore.

Dužionica u dvorištu Bunjevačkog kola u Somboru (Pariska ulica) 1936. god.
Dužionica po somborskim gradskim ulicama 1937. god.
Somborska dužionica koju su 1938. g. priredili članovi Hravtskog kulturnog društva “Miroljub”
Somborci na Dužionici 1938. god.
Fijakeri u koloni na somborskoj glavnoj ulici, prilikom proslave Dužionice 1939. god.
Dužionica u “Bunjevačkom kolu” početkom četrdesetih godina 20. veka
Dužionica je obeležavana i u vreme okupacije (na somborskoj glavnoj ulici 1942)

Kako je dužionica imala i verski karakter, u vreme socijalizma ova manifestacija nije više predstavljala javni događaj, već se, jednim delom, obeležavala samo u okviru kulturno-umetničkih udruženja, kao i na somborskim bunjevačkim salašima (Gradina, Nenadić i Bezdanski salaši), gde su kruna i hleb blagoslovljeni u tamošnjim salaškim kapelicama.

Obeležavanje Dužionice u vreme socijalizma, pedesetih i šezdesetih godina 20. veka, u bunjevačkom salaškom naselju Nenadić pored Sombora

Kao javna manifestacija dužionica je u Somboru ponovo oživljena početkom ovog stoleća, u organizaciji „Bunjevačkog kola“ i HKUD „Vladimir Nazor“. Na dan Dužionice (a to je uvek nedelja) odlazi se, kao i nekad, do crkve Presvetog Trojstva, gde se tokom mise zahvalnice blagoslovi „kruv od novog brašna“ i kruna ispletena od novog žita. Nakon mise, na Trgu Sv. Trojstva igra se „Bandašicino kolo“, a potom kolona, predvođena bandašem i bandašicom, a praćena tamburašima, prolazi somborskom glavnom ulicom, peške i na fijakerima, noseći blagosloven hleb i krunu do zdanja Županije, gde se, u Velikoj sali, hleb i kruna svečano predaju gradonačelniku Sombora, kao starešini grada. Nakon predaje hleba i krune, ispred Županije se odigra kolo, a zatim se odlazi na zajednički ručak.

Milan Stepanović 

Blagoslov hleba i žita tokom mise zahvalnice u crkvi Presvetog trojstva, jula 2017 (beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar i somborski županik Josip Pekanović)
Iznošenje osvećnog hleba, krune i žitnog venca iz crkve Presvetog Trojstva 2017. god.
Bandašicino kolo na Trgu Sv. Trojstva, 2017. god.
Bandaš i bandašica (HKUD “Vladimir Nazor”), 2011. god.
Donošenje krune pred zdanje Županije 2015. god.
Kolona fijakera 2011. god.
Fijaker nosi veliku krunu ispletenu od novog žita 2017. god.
Učesnici Dužionice, 2017. god.

Učesnici Dužionice prolaze glavnom ulicom 2017. god.
Članovi Bunjevačkog kola ispred zdanja Županije 2017. god.
Članovi HKUD “Vladimir Nazor” ispred zdanja Županije 2017. god.
Svečana predaja hleba i krune gradskim starešinama, u Velikoj sali zdanja Županije u Somboru, 2017. god.

 

1 Komentar

  • Ignacije

    Župnik Blaško Rajić je naveo 21 termin sinonim za Dužijanca, među samim Bunjevcima. Somborski termin se koristi u većini mađarskih bunjevačkih sela koja su i fizički bliži Somboru, što verovatno upućuje i na njihove bliže korene u odnosu na subotičane. Javna manifestacija Dužijance je lična ideja i inicijativa velečasnog Blaška Rajića, o čemu sam pisao.

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.